Mi ti, dragi moj, nemamo izbora, nama je Ultra suđena, govori našem reporteru stanarka zgrade na splitskom Putu brodarice.
Stariju gospođu zatekli smo dok je vješala rublje ispred jednokatnice u kojoj desetljećima živi s obitelji. Njihova se zgrada nalazi s druge strane Parka mladeži u kojem se održava Ultra Europe Festival. Nitko ih nije pitao imaju li štogod protiv da se doslovno nađu u backstageu, jer njihova se zgrada, kao i nekoliko susjednih, nalazi točno iza jedne od tri pozornice s kojih "tuku" ogromni zvučnici.
- Ajde, tada smo pretrpjeli. Ali ovo večeras, ne znam kako ćemo - pita se starica, dok se na prozoru prvog kata pojavljuje nešto mlađa žena. Nešto nam govori, ali budući da u tom trenutku počinje tonska proba zvučnika, ništa je ne čujemo iako nas dijeli svega nekoliko metara.
- Vidite kako nam je - kaže nakon što je prestala glazba. Doznajemo kako se radi o kćeri gospođe s kojom smo do tada razgovarali. Organizatori Ultre, priča, nudili su im karte za festival, ali nisu ih uzeli. Neki od susjeda, ipak, ne imavši opcija, uzeli su karte. Jer, tako ionako su već na Ultri. No ovoj obitelji festival u Parku mladeži posebno smeta.
"Neću vam reći kako se zovem jer su sve institucije dobile moja pisma i znaju tko sam i u kakvom smo problemu zbog bolesnog oca. No ne reagiraju. Predsjednici ipak moramo zahvaliti jer su iz njezina ureda bar nešto poduzeli".
Njezina majka dodaje kako su im, umjesto karti, mogli bar ponuditi obnovu zgrada pa da ti silni turisti, kad dođu, vide lijep, a ne derutni Split.
- Sad svi glume da im je stalo do nas, a kad festival završi, zaboravit će nas - zaključuje starica, koja ove noći vjerojatno neće spavati.