Glumica Vitomira Lončar (63) podijelila je tužnu vijest o smrti svoje majke. Na Instagramu je objavila njezinu crno-bijelu fotografiju, dok je joj je na Facebooku posvetila podulji emotivni status.
Uz fotografiju na kojoj pozira nasmijana u majčinom zagrljaju, Vitomira je napisala kako se 'zaustavio motor za koji je mislila da je nemoguće da ikada stane'.
- Vrtio je 200 na sat otkako znam za sebe, a svoju je vrtnju od prvoga dana prenio i na mene. Otišla je mama. Motor. Ali ne običan.
Motor na mlazni pogon. Motor koji je tako silno volio svoju vrtnju. Život. Objektivno gledano, upravo je ta ljubav bila nešto najnevjerojatnije što nikada nisam uspjela do kraja shvatiti - započela je Vitomira dirljivu objavu.
Dodala je kako nije shvaćala odakle njezinoj majci tolika strast za život kad je od rođenja proživljavala 'samo ono najgore'.
- Rodila se kao 14. i posljednje od sedmero preživjele djece i to sa samo jednom funkcionalnom rukom. Tragično je izgubila mamu, moju baku sa samo 6 mjeseci, kada je otac, moj djed, stariju djecu podijelio različitim obiteljima, a mamu odveo nekoj ženi.
Tragično je izgubila i tog (nevidljivog) oca kad joj je bilo 6 godina, a sljedećih je 8 živjela u kući s dvije žene i njihovom djecom. U čoporu - napisala je glumica.
Prisjetila se kako je njezina majka zahvaljujući svojoj snazi i upornosti, sa samo jednom zdravom rukom, postala nastavnica fiskulture, skijaška trenerica i rukometni sudac.
- Kada su njezin čopor postala djeca s poteškoćama u razvoju, dala je od sebe više nego ikada prije. Bila su smisao njezinog života.
Upravo za rad s tim njezinim najdražim čoporom dobila je Nagradu Grada Zagreba. I kada su me 2006. pozvali u bolnicu da se pozdravimo, jer neće dočekati jutro, rekla je, ne brini se, izborit ću se. I izborila se za produžetak utakmice koji je trajao 16 godina. Motor je ubacio u šestu brzinu - prisjetila se Vitomira.
- Kada su mi prije tri tjedna javili da se više ne budi i ne govori, dogodilo se novo čudo! Dobila je još 16 dana sudačke nadoknade u utakmici života. Više nije mogla govoriti, ali na pitanje – želiš li živjeti, snažno je Bugi stisnula ruku. Da! Želim živjeti! I počela je vježbati, vježbati, neumorno vježbati. Ponovno je progovorila! Želim živjeti! Želim se boriti! Želim biti korisna svom čoporu!
Ali u nedjelju, na Duhove, motor se u snu, mirno, prebacio u četvrtu dimenziju. I pridružio se čoporu koji je već prije otišao…Nedostajala im je tamo. Ovdje im više nije bila korisna - dodala je Lončar, pa zaključila kako majčina fućkaljka sada svira božansku glazbu.
- Mama moja… Naučila si me boriti se. Naučila si me dijeliti Naučila si me davati. Naučila si me čekati. Naučila si me voljeti život. Usprkos svemu. Hodaj mama, hodaj. I pleši. I čekaj me. Doći ću, usput, kako si i rekla. Vidimo se ponovno, nakratko, ako budeš imala vremena između dvije partije bele… Volim te. A sad, juri! Čopor ne smije čekati! - zaključila je glumica objavu.