Hrvatska glazbena scena ostala je siromašnija za jednog od svojih najsnažnijih, najslobodnijih i najsvestranijih umjetnika. U Zagrebu je u 61. godini preminuo Dani Bošnjak, flautist čije je ime desetljećima bilo sinonim za vrhunsko muziciranje, beskompromisnu umjetničku znatiželju i neprestanu potragu za novim zvučnim svjetovima.
Glazbenik iznimne energije i scenske prisutnosti, Bošnjak (6. listopada 1965. - 3. veljače 2026.) ostavio je dubok i neizbrisiv trag u svakom od brojnih glazbenih područja u kojima je djelovao, od baroka do jazza i slobodne improvizacije.
Rijetki su glazbenici s takvom lakoćom prelazili stilske i povijesne granice kao što je to činio Dani Bošnjak. Njegov umjetnički put bio je putovanje kroz stoljeća glazbe, vođeno jedinstvenom vizijom i neutaživom gladi za znanjem. Flautu je počeo učiti sa sedam godina kod profesora Vladimira Kondresa, u čijoj je klasi kasnije diplomirao i magistrirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Već tada je bilo jasno da se radi o talentu koji nadilazi uobičajene okvire.
Njegova strast prema ranoj glazbi našla je svoj najčišći izraz u Hrvatskom baroknom ansamblu, čiji je bio član od samih početaka, istražujući autentične izvedbene prakse na povijesnim instrumentima poput traverso flaute. S jednakim je žarom pristupao i repertoaru 19. stoljeća, što je pokazao djelovanjem u Ansamblu Pro '800, posvećenom istraživanju komornog repertoara koji uključuje gitaru.
S druge strane glazbenog spektra, Bošnjak je bio jedan od stupova suvremene glazbene scene. Kao član-osnivač i jedna od ključnih figura Cantus Ansambla, sudjelovao je u oblikovanju estetskog i izvođačkog identiteta ansambla koji je postao institucija za promicanje hrvatske suvremene glazbe. Brojni domaći skladatelji pisali su djela upravo za njega, prepoznajući u njegovu muziciranju rijetku kombinaciju tehničke superiornosti, imaginacije i interpretativne hrabrosti. Praizveo je djela koja su mu često bila i posvećena, poput skladbe Thinking of Master Ryōkan Srđana Dedića.
Umjetnik kolektiva i susreta
Iako je bio vrhunski solist koji je nastupao na pet kontinenata, od bečkog Musikvereina i amsterdamskog Concertgebouwa do Suntory Halla u Tokiju, Bošnjakova se umjetnička priroda možda najpotpunije ostvarivala u komornoj glazbi i suradnji s drugim umjetnicima. Bio je dugogodišnji član i solist na piccolu Zagrebačke filharmonije, ali i pokretačka snaga u nizu manjih, agilnijih sastava. Surađivao je sa Zagrebačkim solistima, bio član Zagrebačkog puhačkog ansambla, Acoustic Projecta, Harlequin Art Collectivea te niza improvizacijskih kolektiva. Njegovi susreti s glazbenicima poput lutnjista Edina Karamazova i violista Aleksandra Miloševa rezultirali su nezaboravnim koncertima i projektima koji su pomicali granice uobičajenih koncertnih formata.
U svom posljednjem intervjuu, danom upravo za Glazba.hr, govorio je o svojoj umjetničkoj filozofiji, o suvremenoj glazbi kao 'momentalnoj energiji' i o baroku kao procesu koji traje cijeli život.
- Cijeli sam život u potrazi za zvukom, prostorom zvuka - rekao je tada, sažimajući esenciju svog djelovanja.
Ta se potraga očitovala u svakom njegovom tonu, odsviranom na flauti majstora Alfreda Verhoefa. Njegov posljednji veliki diskografski projekt Tales from the Inner World, objavljen povodom njegova 60. rođendana u listopadu 2025., zaokružio je ciklus istraživanja flaute kao medija za 'slikanje prirode' i unutarnjeg mira.
U tekstu knjižice tog albuma, muzikologinja Iva Lovrec Štefanović opisala ga je kao 'jedinstvenog glazbenika kojemu su dane sve glazbe', ističući njegovu sposobnost da flautom 'povezuje barokne misterije, suvremene zvukovne strukture i neobuzdana improvizacijska polja.'