Glazbena scena Pule i cijele regije ostala je siromašnija za jednog od svojih najcjenjenijih instrumentalista. U 66. godini preminuo je Ranko Svorcan, virtuoz na gitari i dugogodišnji član kultnog pulskog benda Atomsko sklonište. Vijest o njegovu odlasku, objavljena na službenoj Facebook stranici benda, potresla je brojne prijatelje, kolege i generacije obožavatelja koji su odrasli uz zvuk njegove gitare.
Iako ga publika najviše pamti po angažmanu u Atomskom skloništu, Svorcanova karijera bila je duga i razgranata, a njegov utjecaj duboko je utkan u tkivo istarske glazbene povijesti. Mnogi su ga bez pretjerivanja smatrali jednim od najboljih gitarista koje je Pula ikada imala. Svirao je u nizu značajnih sastava, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag. Njegovi glazbeni počeci sežu u rane osamdesete, kada je 1982. godine s prijateljem Duškom Vujatom Ambrozom osnovao sastav Negativ.
Kasnije je svirao u grupama Monah i Lilihip. Posebno se ističe i njegova uloga u bendu Gori Uši Winnetou, s kojim je sudjelovao u realizaciji kultnog albuma "Mens Sana In Malvasia Istriana", projekta koji je na jedinstven način spojio rock izričaj s istarskom tradicijom. Njegova svestranost i predanost glazbi omogućili su mu da se s lakoćom kreće kroz različite žanrove, uvijek ostajući vjeran svom prepoznatljivom stilu.
Presudan trenutak u Svorcanovoj karijeri dogodio se 1987. godine, kada se pridružio Atomskom skloništu. Bio je to izazovan period za bend, koji se reorganizirao nakon prerane smrti frontmena Sergia Blažića Đosera. Uz Brunu Langera na basu i vokalu te bubnjara Nikolu Durakovića, Svorcan je postao ključni dio nove postave koja je uspjela održati kontinuitet i energiju benda.
S Atomskim skloništem snimio je dva iznimno važna studijska albuma: "Criminal Tango" (1990.) i "Terra Mistica" (1995.). Ovi su albumi nastali u vrijeme velikih društvenih i političkih promjena krajem bivše Jugoslavije i tijekom ratnih devedesetih. Upravo je Svorcanova gitara definirala zvuk benda u toj eri, a njegova je prisutnost pomogla da Sklonište prebrodi teško razdoblje i ostane aktivno na sceni. Sudjelovao je i na albumu "East Europe Man" (1992.), koji je sadržavao engleske verzije njihovih pjesama namijenjene inozemnom tržištu.
Koliko je bio velik kao glazbenik, toliko je bio cijenjen i kao čovjek. Oni koji su ga poznavali opisuju ga kao skromnu i dobru osobu, uvijek smirenu i spremnu pomoći. Bio je, kako kažu, prava dobrica. Odlaskom Ranka Svorcana najviše gubi njegova obitelj, ali i glazbena scena na kojoj je ostavio dubok trag. Njegov kolega i veliki prijatelj Duško Vujat Ambroz emotivno se oprostio od njega.
- S njime sam proveo, po svirkama, druženjima i kreiranju novih stvari veći dio života nego sa suprugom. Stalno smo se družili, danas mi je najgori dan u životu, bio mi je to veliki prijatelj, kolega, suradnik, poput brata. Teško mi je izdvojiti neku uspomenu, bilo je toliko dogodovština s koncerata, turneja, stalno smo nešto stvarali, svirali, zabavljali se - rekao je Ambroz.
Zajedno su nedavno objavili album "Vlak bez voznog reda", na koji su bili iznimno ponosni. Za Svorcana se, bez imalo pretjerivanja, može reći da je živio za glazbu. To potvrđuje i njegov solo instrumentalni album "Svorcan", koji je objavio u kasnijim godinama, kao i nagrada Hrvatske glazbene unije koju je 2016. primio za 40 godina javnog umjetničkog djelovanja.
*uz pomoć AI-ja