Imala sam 22 godine kad sam dobila ulogu u ‘Najboljim godinama’. Tek sam završila Akademiju, iza sebe sam imala dvije profesionalne predstave i nisam ni znala što me čeka. Samo sam htjela raditi, kaže Petra Cicvarić (33).
Nakon što je u seriji 'Najbolje godine' sjajno odigrala lik Korane, odjednom su svi znali za nju. Pamti da joj je jedna starija kolegica rekla neka dobro razmisli želi li biti upamćena po sapunicama. Petra je bila željna novih uloga i novih iskustava te nije razmišljala o slavi.
– Kad me prijatelj pitao želim li biti slavna, rekla sam: ‘Ne. Želim biti dobra glumica’ - rekla je Petra.
Prije 'Najboljih godina' imala je jednu epizodnu ulogu u seriji 'Luda kuća' i dvije u kazalištu. Poslije 'Najboljih godina' uslijedila je uloga u seriji 'Ruža vjetrova' i epizodne uloge u serijama 'Na granici' i 'Pogrešan čovjek'. Nakon snimanja 'Ruže vjetrova' vratila se na Akademiju završiti magisterij i od tada više radi u kazalištu nego što snima.
Ni jedan posao, kaže, nije dobila bez audicije. Sapunice joj nisu otvarale vrata, svi su je znali, ali za svaki se novi posao trebala potruditi. Teško je, ali, smatra, mladi glumci mogu uspjeti i bez sapunica. Filmski redatelji nekad su, poput Lordana Zafranovića, tražili karizmatične glumce, poput Ene Begović, od kojih su stvarali imena za vječnost. Većina redatelja danas, smatra Petra, bira svoje glumce po 'provjerenosti', nakon iskustva sa zagrebačke Akademije.
– Znam puno talentiranih, sposobnih i radišnih glumaca koji ne dobivaju nikakve pozive za audicije jer ne žive u Zagrebu. Glumim već deset godina, a bila sam samo na tri audicije za film - govori Petra. Redatelji su nekad dolazili na Akademiju, gledali ispite i vrbovali najbolje studente. Danas su takva iskustva slaba.
– Ne znam je li oglašavanje akademskih ispita slabo ili redatelji imaju neke svoje razloge zašto ne dolaze. Kazališta su posjećenija i čuo sam da kolege dobiju ulogu u važnom filmu ili seriji na osnovu toga što ga je redatelj vidio u predstavi. No sam režijski sektor na Akademiji broji mnoga jaka imena pa se često dogodi da pojedini redatelji traže preporuke profesora za glumca - kaže Lujo Kunčević (29).
Zvijezda serije 'Zlatni dvori' dobio je poziv za casting, otišao i dobio ulogu. Nekoć je, prisjeća se, vladala neka vrsta prezira prema glumcima koji snimaju sapunice. Danas to više nije tako.
– Uz to što je to najbolji način samopromidžbe te projekt koji je vrlo dobro plaćen, mladih glumaca na godinu izađe pedesetak. Kazališta nemaju dovoljan kapacitet za toliki broj glumaca, a filmova se godišnje u Hrvatskoj snimi tek nekolicina, tako da je sapunica postala jedan od ravnopravnih, štoviše poželjnih glumačkih poslova - kaže Lujo.
Glumio je u dvije serije prije sapunice, odigrao nekoliko kazališnih uloga, te snimio nekolicinu kratkih filmova i reklama. Nakon i tijekom snimanja sapunice dobio je ponudu za tri glazbena spota, dva dugometražna filma i još mnoge angažmane.
– Sapunica je poželjna u smislu otvaranja novih angažmana, ali nije neophodna. Film i kazalište i dalje stvaraju glumačka imena - rekao nam je Kunčević.
Nema, dodaje, recept kako doći do uloge koja će mladoga glumca obilježiti, širom mu otvoriti vrata filma ili kazališta. I zacementirati njegov status kao što je, primjerice, uloga Roka Prča vinula Dvornika u glumačke visine zauvijek.
I Lujo i Petra slažu se da je jedini put do uspjeha rad. Uspjeti se, dodaju, može i bez sapunica, ali treba imati kontinuitet. I veliku podršku redatelja i starijih kolega.
– Danas nitko ne misli na ljude, na mlade u glumištu. To je razlika današnjeg i vremena kad sam počinjao. Jedini put ka uspjehu je kazalište, a tu je kritično zavladalo loše stanje. Mladost koja napravi iskorak u sapunicama, nažalost, nema taj kontinuitet koji daje kazalište – kaže Zijad Gračić (60).
Prvak drame zagrebačkog HNK prvi put se na filmu pojavio 1983. u djelu Tomislava Žire Radića 'Ifigenija u Aulidi' kao student treće godine Akademije. Potom je, kaže, imao ludu sreću da mu je pedagog bio Vanja Drach, koji ga je pozvao u zagrebački HNK. Gračić ističe da je uvijek opravdao ukazano povjerenje. Proslavila ga je uloga Grofa u seriji 'Ptice nebeske'.
– Tih pet epizoda snimali smo šest mjeseci, a danas se u tom periodu snimi 165 nastavaka – rekao nam je Gračić.
Nakon 'Ptica nebeskih' snimio je još 17 televizijskih serija, iz kojih se svaka njegova uloga pamti. Danas ga nazivaju kraljem sapunica, još se govori o liku Frenkija Fishera iz 'Ljubavi u zaleđu' ili Josipu Juriću iz 'Ponosa Ratkayevih'.
U zagrebačkom HNK je 35 godina i jako voli igrati s mladim ljudima. Jedini put do velikog imena je, kaže, uspostavljanje vlastitih kriterija, bez obzira na žanr.
– U našem je glumištu puno mladih, snažnih osobnosti, ali ih nema tko prezentirati. Jer od materijalne korupcije puno je gora ona duhovna. Potpuno druga dimenzija mraka.
Vidim da su spremni za svijet glume, ali ne vidim tko će ih voditi. Moraju se uhvatiti za nešto da uopće prođu a baš to je sklisko jer se u tom traženju lako može izgubiti osobnost – kaže Zijad.
NEPREPOZNATLJIVA HUREM: Nekad prekrasna glumica danas izgleda kao plastična lutka