Đorđe Balašević preminuo je u petak 68. godini, a njegov je život, osim emotivnih versa, obilježila i ljubav sa suprugom Oliverom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Upoznali su se krajem sedamdesetih u Novom Sadu, dok je Olivera još bila studentica, a Đorđe je iza sebe već imao dva albuma s grupama "Žetva" i "Rani mraz". Olivera se tada bavila sportom - bila je jugoslavenska reprezentativka gimnastike i trebala je otići na Olimpijske igre 1980. u Moskvi, no ostala je trudna.
Đorđu je potpuno pomutila razum pa joj je već tada počeo pisati pjesme. Tako je nastala "Provincijalka" u kojoj Đorđe opisuje kako se zaljubio u djevojku iz Zrenjanina.
POGLEDAJTE VIDEO:
- On tvrdi da je ta pjesma vezana za ovu sobu. Ja znam da sam za stolom čitala bilješke s predavanja, spremala ispit i gledala često kroz prozor čekajući kada će se pojaviti. Tada mobilnih telefona nije bilo, pa je Đole zviždao pod prozorom. Taj zvižduk i danas koristi kad negdje zalutamo u nekom gradu ili shopping centru. Kada bih čula njegov zvižduk, brzinom svjetlosti bi potrčala kroz hodnik da ga vidim, tako da je ta pjesma to na vrlo lijep način ispričala - ispričala je Olivera u jednom intervju.
Vrsna gimnastičarka u četiri sportske discipline, s pregrštom medalja i priznanja, trebalo je odlučiti između te svoje ljubavi i ove nove, koja se tek rađala.
- I tu ja prevagnem kao peta disciplina - šalio se Đorđe u prosincu 1981.
- Jednom prilikom gledali smo zajedno utakmicu Hajduk - Hamburg. Najednom, Olja mi prebaci ruku preko ramena i kaže: “Ovaj Zlatko Vujović je opasan nogometaš”. Rekao sam tad sebi: Našao sam pravu osobu, prijatelja koji se razumije i u druge stvari. Ženim se odmah, gotovo je! - rekao je Đorđe u jednom razgovoru.
Tijekom studiranja Balašević je igrao na obližnjem igralištu nogomet sa stanarima iz doma i ubrzo se pročulo za njihovu ljubav.
- To je od početka bila vrlo javna ljubav i jedina na svijetu. Međutim, bilo je i onih koji su me sretali na ulici pa mi govorili: "Što ti zavlačiš onu djevojku", a bilo je i raznih scena - govorio je popularni kantautor.
Kada je otišao na ljetovanje u Umag, shvatio je da mu nedostaje, nazvao ju je s recepcije hotela i pitao hoće li se udati za njega. Nije stigla ni odgovoriti, a on je sjeo u golf i vozio do Zrenjanina.
1981. su se vjenčali, ali nisu pravili veliku svadbu jer je pjevačeva majka preminula godinu dana ranije.
- Htio sam vjenčati 15. kolovoza kad je najtoplije, da bih mogao da budem u nekoj majici. Dogovorili smo se ipak da to bude 7. svibnja, jer je bila sasvim neizvjesna situacija oko mog dolaska iz vojske. Kao hranitelj porodice nisam to bio i formalno. Dokument je bio veoma važan. Ali nismo željeli nikakve ceremonije i pompe. Odabrali smo četvrtak. Nismo htjeli da to bude ni subota, ni nedjelja, jer su se baš tad vjenčavali neki moji prijatelji i nisam htio da se sretnemo i da se diže neka frka, da nešto vrištimo, skačemo... Nikome ništa nismo rekli, pokupili smo se na brzinu, čak smo malo i zakasnili... Bilja, kuma je došla u posljednji čas, a Borčeku sam rekao da ponese osobnu iskaznicu, da je neko snimanje u pitanju, samo da se ne bi pojavio s poklonom i u odjelu. Uletjeli smo kod matičara, ali tamo su nas već čekali prijatelji koji su nas ipak uspeli da nas “provaliti”. Bila je to mala, slatka ceremonija koju smo poslije nastavili kod kuće, strogo uz sendviče. Osjećao sam se dobro kao da nisam mladoženja. Bio sam u elegantnim crnim farmerkama, večernjim, i cipelama s dobrim elementima patika, nisam baš htio obuti tenisice iz poštovanja prema supruzi. Olja je imala lijepu bijelu haljinu, samo bez onih “đinđa” na glavi - ispričao je svojedobno Balašević.
Iz njihove ljubavi, rodilo se troje djece, Jovana, Jelena i Aleksa.
Jedan od tužnijih perioda u Balaševićevom životu bio je nakon rođenja kćerke Jovane.
Naime, Đole ju je prvi put vidio tek mjesec dana nakon rođenja, jer je bio u vojsci i nije smio prelaziti granicu, a Olivera je zbog epidemije meningitisa koja je tada vladala u Novom Sadu rodila u Budimpešti.