Već tri mjeseca vlasnik sam dviju kobila pasmine ponije araber. Neću otkriti koliko sam ih platio. Zajedno s prijateljem Stankom Tulićem kupio sam ih u selu pokraj Požege. Nisam želio da ovakve rasne ljepotice završe u talijanskim mesnicama, rekao nam je zadarski pjevač Duško Lokin (68).

- Moja unuka zove se Tena. Stanko obožava moju unuku od malih nogu pa je kobilu nazvao Tena njoj u čast. Druga kobila zove se Fani jer je malo smiješna - šali se Duško.

Pjevač živi u zagrebačkom naselju Gračani, a kobile su na farmi blizu Dugog Sela. Svaki slobodan trenutak Duško ih posjećuje.

- Polagano ih jašem. Natjeram ih u lagani kas, a nikad u galop. Svjestan sam da su im moja 83 kilograma previše jer su malene - obazriv je Lokin prema svojim ljubimicama.

Cilj mu je da kobile mogu jahati i djeca te njihovi roditelji koji žive u okolici farme.

- Želja nam je da naše Tena i Fani razvesele djecu s posebnim potrebama i pomognu im s terapijskim jahanjem. Mnoga današnja djeca konja su vidjela samo na televiziji ili na fotografijama, no mi ćemo im omogućiti da ih vide uživo - kaže Lokin. Najbolji prijatelj kobilama je njemački ovčar Rex.

- Moj Rex je umirovljeni policijski pas. Jako voli kobile i neprestano pazi na njih - rekao nam je Stanko Tulić.