Ja bih želio biti pjevač. Na to sam se odlučio videći kako moj tata putuje u mnoge gradove, poželio sam da i ja to budem. On ima mnogo prijatelja. Ja bih htio da me svi vide na televiziji kao mog tatu. Htio bih biti poznat i imati mnogo prijatelja. Svi koji bi me gledali na televiziji i slušali na ploči, slali bi mi pisma. Imao bih lijep stan i ženu. Htio bih da se moja grupa zove Anelidi, pisalo je u drugoj školskoj zadaćnici Tonyja Cetinskog.
Rođen je 1969. u Puli, u obitelji u kojoj je glazba svakodnevica. Otac Mirko bio je pjevač, pa je Tony odmalena upijao atmosferu pozornice. Bio je živahan dječak, stalno u pokretu i među prijateljima, a glazba je bila njegova najveća ljubav. S 15 godina osnovao je prvi bend, a uz pjevanje učio svirati klavir, bas-gitaru i bubnjeve. Završio je Hotelijersko-turističku školu, ali je umjesto turizma izabrao pozornicu.
Sve što je dječačkom rukom zapisao, ostvarilo se. Danas je jedan od naših najuspješnijih glazbenika, glas koji puni dvorane i čije hitove publika pjeva uglas. Suprug je Dubravke Cetinski, otac Christiana i Pije te djed. Prije četiri godine ostvario je još jedan san, transplantacijom kose vratio je prepoznatljive kovrče iz mladosti.
- Napravit ću frizuru kao Don King, onaj boksački menadžer ili kao Kramer iz 'Seinfelda' - govorio je nakon zahvata.