Kad sam na vrhuncu, igram nešto kao Đoković. Kad nisam, onda sam više kao Murray.
To je izjava Borne Ćorića stara četiri godine. Tada je još bio relativno teniski anonimac, predodređen da bude nova zvijezda, jer je godinu prije toga osvojio juniorsku titulu na US Openu. Nasmijao je pritom Borna Ćorić svu novinarsku svitu koja se sabrala da posluša što im ima za reći bivši juniorski broj jedan.
Možda su ove njegove izjave zvučale malo samouvjereno, da ne kažemo umišljeno, ali trebale su proći samo četiri godine da u potpunosti shvatimo da to nije bilo bez pokrića.
Svi oni tada mogli su pretpostaviti da Borna Ćorić nije običan dečko, a niti običan tenisač.
Kao što to poručuje i njegova nadlaktica: 'Nema ničeg goreg u životu, nego biti običan'. Prije samo 12 mjeseci, kada je gubio od Henryja Laaksonena, nije to izgledalo tako, ali ponekad treba samo malo vremena.
Ove nedjelje stao je nasuprot mreže upravo Novaku Đokoviću, svojoj devet godina starijoj i zasad mnogo uspješnijoj teniskoj preslici, samo dan nakon što je u svakom aspektu nadjačao Rogera Federera.
Bio je njegov prvi Masters finale u karijeri i odmah protiv svog teniskog uzora. Borna je u zadnje dvije godine strašno unaprijedio servis. U zadnjih godinu dana, forhend mu od prilično ozbiljne Ahilove pete postao udarac na kojeg se može osloniti u gotovo svakom trenutku. A bogomdani bekend sada je postao onaj 'killerski' udarac, kojim u određenom momentu može pogoditi bilo-što.
Sve to, osjetio je Roger Federer u polufinalu Šangaja. No, kao što se glavom kroz zid još uvijek ne može, tako se u ovom času jednostavno ne može protiv Novaka Đokovića. 'Zvijer' je ponovno probuđena, onaj 'stroj' koji je redao Grand Slamove opet radi. Koliko god ove riječi zvučale nestvarno prije samo pola godine, kada je gubio od Martina Kližana u Barceloni.
U napadu, Đoković uglavnom pogađa svaki udarac u bilo koji dio terena. A u obrani, čovjek vraća sve što se može vratiti, ali i više od toga. Nebrojeno puta, sjajna Ćorićeva bekend dijagonala ili paralela bila bi poen. Protiv bilo koga, osim protiv Đokovića, koji će se iz svega iskoprcati kao mačka i u tren oka prijeći u napad i trijumfirati, ostavljajući protivnika beznadežnog.
Ono što kod je Borne od prvog dana oduševljavalo, je ta njegova mentalna snaga. Bilo je to očito i kada je kao 17-godišnjak u Davis Cupu dobio Jerzyja Janowicza. Kada je u psihološkoj bitci nadjačao Jacka Socka protiv SAD-a u četvrtfinalu Davis Cupa, 2016. kao i prije dva mjeseca, kada je Hrvatsku uveo u finale u petom meču protiv Francesa Tiafoea.
Uostalom, kao i danas, kada je spasio tri uzastopne meč-lopte protiv Novaka Đokovića. Iako to rezultat ne sugerira, Ćorić je odigrao sjajan meč. Ove godine potpuno je teniski sazrio i sada je spreman za sve što mu tenis stavi na put.
A Đoković? Pitanje je samo trenutka, kada će se vratiti na prvo mjesto, i pitanje ozljeda, koliko vremena će se ovaj put tamo zadržati. Jer s ovakvim tenisom, nitko mu ne može ništa.