Ušao je u 64. minuti i do kraja utakmice napravio više nego svi ostali hrvatski napadači zajedno. Uostalom, Andrej Kramarić zabio je sedam golova u zadnjih sedam utakmica za Hoffenheim i evidentno je da igra u top-formi. Tako je bilo i sinoć, onome tko nije gledao utakmicu vjerojatno je teško za povjerovati da je najprije u 89. minuti, a onda i u sučevoj nadoknadi umalo sam samcat preokrenuo utakmicu, ali nije uspio, prije svega jer je peruanski golman imao valjda najbolji dan u životu i lovio je, ne odbijao, nego baš lovio, Kramarićeve precizne udarce.
Predugo je Dalić imao strpljenja s našim nominalno prvim napadačkim trojcem Mandžukić - Perišić - Kalinić. Treneri u Juventusu, Interu ili Milanu nakon utakmice bi im vjerojatno rekli: 'Dečki, ovo je bilo grozno! Pa vas trojica zajedno vrijedite valjda 200 milijuna eura, a niste imali pošten udarac prema golu!'
No kod Dalića će se vjerojatno samo potrošiti mali dio njihova kredita i budite sigurni, da sutra počinje Svjetsko prvenstvo, veliko je pitanje bi li u prvih 11 uopće bio Andrej Kramarić iako je noćas bio naš daleko najbolji igrač. Prati ga to još od dana u Dinamu, pa i u mladoj reprezentaciji, Andrej je iz nekog neshvatljivog razloga najpodcjenjeniji hrvatski igrač i u prvih 11 upadne tu i tamo, eventualno ako se netko ozljedi.
Morat će dobro razmisliti Dalić ubuduće. Svaka čast Nikoli Kaliniću, odličan je to centarfor. Da nije, ne bi ga kupio veliki Milan. Ali po kojoj logici stvari u najboljih 11 hrvatske reprezentacije može biti igrač koji je u nemilosti trenera Gattusa i uopće nije bio niti na klupi Milana u zadnjoj utakmici? Zbilja nema nikakve logike da od prve minute krene igrač van ritma i forme, a da na klupi sjedi čovjek sa sedam golova u sedam utakmica, a koji pritom igra u jakoj Bundesligi.
Kramarić je zapravo na neki način simbol svega što sve ove godine muči reprezentaciju. Metafora svih nelogičnih poteza, od Ante Čačića pa na dalje. Recimo, Strinića se uopće nije zvalo u reprezentaciju dok je igrao odlično, a sad je odjednom postao nezamjenjiv i igra svih 90 minuta, iako bi ga Dalić vjerojatno spasio da ga je izvadio van na poluvremenu... Dakle, sad je postao nezamjenjiv kad je završio na klupi u Sampdoriji.
Nema logike, kao ni forsiranje Ćorluke svih 90 minuta iako nije igrao gotovo godinu dana i od početka je bilo vidljivo da Farfan prolazi pored njega kao da ga nema, da se s peruanskim napadačima praktički bore samo Vrsaljko i Vida.
Nema logike. U reprezentaciji bi zbilja najvažnije mjerilo morala biti trenutačna forma. A tu naprosto trenutačno nemamo igrača koji bi bio ispred Kramarića...