S tek napunjene 24 godine, Mario Ančić postao je diplomirani pravnik. Za jednog vrhunskog teniskog profesionalca, koji je od svojih juniorskih dana najveći dio godine proveo na putovanjima i turnirima diljem svijeta, to je doista uspjeh vrijedan divljenja.
Prošlog je tjedna Mario pred mnogobrojnim uzvanicima u Splitu obranio diplomski rad na temu ''ATP jučer, danas, sutra''. Vijest je bila dovoljno zanimljiva, da ne kažemo raritetna, i za službenu stranicu ATP-a, koja je tom, za tenisače ipak nesvakidašnjem uspjehu, posvetila adekvatan prostor. Dakako, s dolaskom na ATP turnir iz Masters serije u Monte Carlo, Mario se ''sudario'' s mnogobrojnim čestitarima...
- Stvarno sam presretan. Kada sam došao u Monte Carlo, svi igrači, ali baš svi, čestitali su mi. I ne samo igrači, već i treneri, kondicijski treneri. Ta je vijest izašla i na službenoj stranici ATP-a, pa su svi znali za novost u mom životu. Ne bih htio nikoga izdvajati, jer su mi čestitali i oni najbolji, ali i svi ostali koji su u turniru. Naravno, i ljudi iz ATP-a, koji su mi tako puno pomogli oko mog diplomskog rada. Jednu prekrasnu poruku poslao mi je i predsjednik ATP-a Etienne de Villiers. Moram priznati da je moja diploma imala velikog odjeka!
*Upravo mu je predsjednik ATP-a Etienne de Villiers i najviše pomogao oko diplomskog rada...
- Često smo izmjenjivali e-mailove. Nekoliko puta smo sjedili zajedno, pogotovo u Indian Wellsu i Miamiju, ali smo se i ranije čuli telefonski. On mi je dao sve potrebne informacije i dokumentaciju. Isto tako je svojim suradnicima naložio da mi pomognu, štogod mi trebalo. Stvarno je bio uslužan, prenio mi je svoja iskustva, planove o razvoju tenisa. Imao sam veliku potrebu da mu na javni način zahvalim na svemu što je učinio za mene.
*Zanimalo nas je da li su se kolege na Touru čudili Marijevom pothvatu...
- Čudili su se, iako su, iskreno govoreći, uglavnom znali da studiram. Većina je znala da studiram pravo. Stoga vijest o mojoj diplomi nije bila toliko iznenađenje za ostale profesionalce na Touru. Igrači su mi, čestitajući, uglavnom govorili da sam napravio veliki podvig završivši pravni fakultet u šest godina. Jako mi je puno značila podrška mojih kolega, to su ljudi s kojima dijelim dobro i zlo. Moram istaknuti da je većina njih bila doista korektna za vrijeme moje bolesti. Javljali su se i pitali za zdravlje. Pokazali su se kao pravi kolege i u teškim trenucima, kao i sada u ovim lijepima - zaključio je Mario.