Godina za nama za Andriju Balića započela je transferom, a završila klupom, pa iako još uvijek nije upisao nijedan službeni nastup u Serie A u dresu Udinesea, što neki drže najboljim dokazom da je prerano otišao iz Hajduka u inozemstvo, mladi veznjak 2016. godinu nipošto ne smatra promašenom. 

 - Nekome se može učiniti da je ovo za mene kao mladog igrača izgubljena godina, međutim ja se ne bih u potpunosti složio s tom konstatacijom, jer sam u ovih godinu dana naučio jako puno, pogotovo kada je u pitanju taktika, što mi je najviše nedostajalo. S distance od godinu dana mogu reći da do dolaska u Udine nisam znao praktično ništa kada je u pitanju taktika. Radio sam dodatno i na snazi, što mi je dalo dodatno samopouzdanje. Spremno čekam priliku - tvrdi Balić, koji realno gledajući nije ni imao previše šansi da zaigra.

Ni primjedbi ni prilike

Došao je u klub koji se borio za opstanak, a za čijim su se kormilom u 12 mjeseci promijenila čak četiri trenera. U pravilnim razmacima od po tri mjeseca mijenjali su se Stefano Colantuono, Luigi De Canio i Giuseppe Iachini, a i aktualni trener Luigi Delneri tek je tri mjeseca na klupi Udinesea, koji se napokon stabilizirao u sredini ljestvice.  

 - Ne bih želio da se moje riječi shvate kao opravdavanje, ali teško se nametnuti novom treneru u tako malo vremena, pogotovo što svaki novi trener ima imperativ osvojiti što više bodova, pa je i logično da daje prednost iskusnijim igračima. Ja sam dio prve momčadi Udinesea, treniram, nastojim se dokazati, i niti jedan trener nije imao primjedbi na moj rad i zalaganje.

Čekaju pravi trenutak

Ali nisu mu dali ni priliku da zaigra.

 - Naravno da i ja želim igrati i pokazati što znam. Ako je to neka utjeha, svi u klubu me uvjeravaju kako sam još mlad, kako moja budućnost tek dolazi, te da su zadovoljni kako radim i napredujem... Teško je čekati i gledati utakmice s klupe, ali ne gubim nadu, vjerujem u sebe i nadam se prilici. U klubu kažu da čekaju pravi trenutak, nadam se da će taj trenutak doći uskoro. Odigrao sam par utakmica za ''primaveru'', nije to isto što i seniorski nogomet, nema ni pravih duela, ali barem sam osjetio utakmice. 

Ako su izostale minute, podrška nije.

- Obitelj, djevojka, prijatelji... svi su uz mene, a uz njihovu podršku sve je lakše. A imam podršku i ovdje u Udinama, tu su Perica, koji mi najviše pomaže savjetom jer je sličan put i sam prošao, pa Bubnjić, Halilović... Svaki dan smo skupa, stvarno su momci za pet i s njima je sve puno lakše.

Ljetos se očekivalo da će Udinese poslati Andriju na posudbu, slična priča odvija se i u ovom prijelaznom roku. Spominju se razne kombinacije i klubovi, čak i povratak u Hajduk, no jedina istina je da za sada nema ništa novoga. Narednog tjedna sastat će se čelnici Udinesea i Andrijini zastupnici i dogovoriti što je najbolje za obje strane. 

- O tome ne znam ništa, osim što čitam u tisku, jer o svemu odlučuju klub i moji zastupnici, a ja se ne miješam. Vjerujem da će oni pronaći najbolje rješenje za mene, ali bez obzira ostajem li u Udinama ili idem na posudbu, dat ću sve od sebe da se nametnem. Želim igrati, ako me klub želi zadržati - super, a ako me pošalju na posudbu - opet dobro,  sigurno ih neću razočarati - uvjeren je Dugopoljac.

Perišić je pravi 'monstrum'

U zadnjih nekoliko godina u Italiju je otišlo jako puno naših igrača. 

- Skoro da nema kola da ne igramo protiv nekoga od naših. Drago mi je to, neka nas što više, to je veliko priznanje i za naš nogomet. Stignemo se pozdraviti, malo i popričati, nakon utakmica obavezno se razmijene i dresovi. Tek sam godinu dana tu, a već je moja kolekcija bogatija za dresove Pašalića, Roga, Posavca, Prce, Milića, te meni pogotovo dragog Ivana Perišića. On je po mom sudu jedan od najboljih igrača lige, pravi monstrum u pozitivnom smislu riječi, nezaustavljiv kad krene u prodor. Ne govorim ovo samo zato što je 'naš', nego je stvarno top igrač - smatra Andrija, koji za 2017. ima samo dvije želje.  

 - Najprije zdravlje, a onda i da zaigram. Sve ostalo će doći samo od sebe - uvjeren je.