Pratim sve naše utakmice i nakon dva kruga očito je da se dečki još traže.
Imali smo do sada dobrih i prilično loših trenutaka, no nakon svega  najvažnije je da smo prošli, plasirali smo se u to četvrtfinale.
Čuo sam se s kapetanom Nikšom Prkačinom, ni on nije baš zadovoljan kako igramo dosad na Europskom prvenstvu u Poljskoj.
No sve što je bilo dosad, on i dečki jednostavno moraju zaboraviti, ostaviti negdje iza sebe, jer plasirali su se među osam, a to im je prije prvenstva bio cilj. Znam da to nije lako, ali pred njima je jedna utakmica, novih 40 minuta koje će odlučiti o svemu. A zaista mislim da možemo do medalje.
Bez obzira na sve poteškoće, uvijek treba “pucati” visoko, igrače to dodatno motivira. Ciljevi trebaju biti visoko postavljeni, onda je lakše do njih doći.
Teško mi je izdvojiti nekog našeg igrača, svi su imali dobrih faza, svatko je dao ponešto na ovom putu do četvrtfinala.
Vidim, kritiziraju se naši razigravači, ali podvaliti loptu u košarci nije tako jednostavno kao što ponekad na ekranu izgleda.
Koji put je čak lakše meni u rukometu asistirati pivotu na crti nego Ukiću ili Planiniću, jer u košarci je teren manji.
Samim time, gužva je veća - na malom prostoru ima toliko igrača, a vrijeme napada im je ograničeno na svega 24 sekunde.
Priča se kako bi Popović trebao više igrati, ali nije na meni da to komentiram. Izbornik Repeša ima svoju viziju i treba mu vjerovati. U to se ne treba petljati, kao ni zašto na prvenstvu nema Tomića ili Delaša.
Jasko ih je vidio na pripremama i zna zašto ih nije vodio u Poljsku. Slažem se s Repešom oko nepozivanja Andersona u reprezentaciju. On je ipak jedan veliki individualac, a ovo je momčadski sport. Jasko je tako izabrao. Ja ne bih rekao da igramo presporo, istina je da smo mi rukometaši postali svjetski prvaci čim smo se “ubrzali”, ali danas smo opet “usporili”. Ne znam kako su dečki vježbali, koja je ideja igre, ali meni se nekako više sviđa sporija igra.
Draži mi je pozicionirani napad, u njemu odlučuje taktika i kako si postavljen.
Čujem da Slovenci i Turci igraju sjajno, no zasad ih nisam previše gledao. Slovenija je u Poljskoj ostala bez nekoliko ključnih igrača, ali i dalje pobjeđuju. Turci maju tog Turkoglua, pratim NBA ligu i gledao sam ga. Dobar je, no mogli bi ga zaustaviti. Uostalom, njih smo nedavno pobijedili.
Od svih igrača na prvenstvu meni je broj jedan Tony Parker. Pravi je vođa. Nije mu lako, o svemu mora sam odlučivati, ali i dalje sve drži pod kontrolom. Stvarno je strašan igrač. Jako ga je teško zaustaviti, jer je još i pod protekcijom, pa ga i manje tuku.
Nije to rukomet, gdje se puno više dopušta, igra se puno grublje i “prljavije”. U košarci je to drugačije - zvijezde su pod zaštitom sudaca, nije baš najpametnije igrati prečvrsto i u sedam minuta izletjeti s pet osobnih.