Barakude su nakon dugo vremena bile Barakude, ne girice, bile su momčad. Mađarska igra doma, a vaterpolo je sport u kojem sudac valjda najviše može utjecati na tijek utakmice, a da mu nitko ne može prigovoriti jer je, eto, vidio da se nešto pjeni pa je svirao, ali ni to neće pomoći Mađarima u subotnjem finalu Svjetskog prvenstva.
Razlog broj jedan, Maro Joković i Sandro Sukno. Takve igrače nema Mađarska, a nemaju ih kako ni zaustaviti. Uz njih, Luka Lončar, u ovom trenutku vjerojatno najbolji centar svijeta, dva komada zabio je Srbiji iz igre. Tu su i Bušlje i Vukičević koji su zabijali kad je trebalo. Hrvatski Katalonac Xavi Garcia malo je zakazao, ali njegvu ljevicu i danas sanja talijanski golman pa će, ako bude trebalo, natjerati i mađarskog na slične snove. Da skratimo, imamo bolje igrače. No ni to nije uvijek dovoljno.
Broj dva, Marko Bijač. Da, imamo i boljeg golmana od Mađara. Pa tko se još sjeća Josipa Pavića? Ma, svi ga se sjećamo, on je naša legenda, golman koji je godinama gotovo lisicama bio vezan za stative hrvatske reprezentacije, ali Bijač nas je natjerao da ga malo zaboravimo. Fenomenalno je branio protiv Srbije, a što je najvažnije, branio je kad je bilo najpotrebnije. U trenucima kad je Srbija prijetila da će se odvojiti i kad smo poveli, sačuvao nas je čudesni Bijač.
Razlog broj tri, izbornik. Ivica Tucak. Ako postoji savršena utakmica s taktičkog plana, onda je to bila utakmica protiv Srbije. Ma, sve je napravio kako treba. Mijenjao je u pravo vrijeme, odmarao koga je trebao i sačuvao ključne igrače za infarkt završnicu, znao je i smiriti strasti, kad je srpski igrač udario našeg, pa je na minuti odmora rekao: 'Boli me k**** za to, slušaj ovamo'. Bio je sto posto unutra.
Broj četiri, ono iz naslova, vjerojatno ste masu puta u filmovima čuli da netko ima 'cojones' napraviti nešto. E, Barakude su imale golema 'cojones'. Gotovo cijelu utakmicu smo gubili, Srbija je imala i 3-1, ali naši se nisu uplašili. Barakude su se pretvorile u pijavice, zalijepili smo se i nismo dopustili Srbiji da se odvoji. Ali trebalo je hrabrosti zabijati onako kako su zabijali Joković, Sukno, Lončar... Pa to su sve bile golčine u ključnim trenucima. Ali nismo se prepali.
I broj pet, Srbija je aktualni olimpijski, svjetski i europski prvak, vaterpolski dream team koji je zadnje četiri godine osvojio sve. No Hrvatska je dva od svoja tri velika zlata, europsko, svjetsko i olimpijsko, osvojila nakon što je u polufinalu pobijedila Srbiju. Svjetski prvaci bili smo prije točno deset godina, 2007. u Melbourneu. Da, polufinale, pobjeda protiv Srbije. Znate li tko nas je čekao u finalu?
Opet točno, Mađarska...