Fotografija s Maksimira, na kojoj se tijekom subotnjeg derbija u masi navijača vidi i Ante Hržić Majno, iznenadila je sve, osim njegovih Supetrana, koji znaju kako barba Ante odlazi na sve utakmice Hajduka.
Za barba Antu odlazak na utakmice Hajduka je navika od koje ne odstupa ni u svojoj 82. godini. Istina, na gostovanja odlazi nešto rjeđe nego na Poljud, no Maksimir se ne propušta.
- Vozili su me mlađi, mularija, bilo nas je pet u autu, a ja sam bio stariji od njih četvorice skupa. Nije mi to prvi put da sam na Maksimiru, pitaj Gospu koliko sam puta bio. Na Poljud idem redovito, i barem na pola gostovanja svake sezone. I ništa mi nije teško za Hajduka, ni u Milano, ni u La Corunu - otkrio nam je barba Ante i dodao:
- Na utakmice sam krenuo kao mali, ima tome i više od 60 godina. Išli smo na vesla, brodom do Krila Jesenica, a onda 'na noge' do Staroga placa.
Najdraži igrači su mu, očekivano, oni nešto stariji.
- Nema danas velikih igrača kao nekad. Ja sam gledao i Franu Matošića, i Bajdu Vukasa, i Vladimira Bearu, kasnije Broketu, Kokezu, pa ove mlađe Jerkovića i Šurjaka... Danas vam nema takvih igrača više, danas svi gledaju samo managere i novac, samo su navijači ostali isti, jedino Torcida i dalje voli Hajduka i pomaže mu.
Ljubav prema Hajduku barba Anti usadila je majka, koja je umrla u 104. godini, a bila je i sama velika navijačica, kojoj je Hajduk čestitao rođendane.
- A 'ko joj je smio reći da je Hajduk izgubio kad bi se vratio doma. Nije nikako voljela kad Hajduk izgubi - nasmijao se barba Ante, koji utakmice gleda uglavnom s Istoka Poljuda.
- Ne mogu više stajati na nogama cijelu utakmicu i gurati se s mlađima na sjeveru. Nije to više za mene. A onda, uvijek nekoga vodim, zamole me susjedi i prijatelji da im povedem djecu. Ne znam ni sam koliko sam ih prvi put odveo na utakmicu. Što ćeš, moraš povesti dite na Hajduka, kako ćemo naprijed ako mladi ne dolaze.
Jedan detalj mu je i danas u sjećanju.
- Sina sam prvi put odveo na derbi s Crvenom zvezdom, i baš taj dan je umro Tito. Što ćeš, držim maloga za ruku, šutimo nas dva, gledamo oko sebe, neki su plakali, neki su pjevali... Nije bilo ugodno, ne znaš tko te gleda, tko će ti što reći... Drugo je to vrijeme bilo, a uvijek neki problemi oko Hajduka....
Barba Ante je u mirovini, no nema mira, svaki dan nešto radi, ako ne oko kuće, onda je u pitanju poljoprivreda.
- Moram raditi da ostanem u snazi, da mogu i dalje odlaziti na utakmice.
Do kada, nije trebalo ni pitati...
- Dok budem mogao...
A kako bi drugačije i moglo biti, kad je barba Ante ponosni vlasnik članske iskaznice Torcide Brač broj jedan. On i još jedan legendarni Torcidaš s Brača Ive Roić i danas prepričavaju anegdotu s trajekta, kada je šjor Antu jedan vršnjak pitao zašto ide na utakmice kad je Hajduk loš i sve gubi.
Šjor Ante mu je u svom stilu odgovorio:
- Ako ti ovu godinu ne rode masline, hoćeš li ih sve posjeći?