Istom prigodom, besramno si je uzeo za pravo samoinicijativno donijeti odluku o zatvaranju vrata Dinamovog stadiona vlastitim navijačima...
Nelogične smjene trenera začinjene obiljem primitivizma spram istih, ponižavajuće laganje vlastitih navijača parolama „nema prodaje!“ ili „Luka Modrić će predvoditi Dinamo u pohodu na europsko proljeće 2009.“, podnošenje neopozivih ostavki i povlačenje istih već idućeg dana, vulgarni javni istupi, liga za ostanak... i vrhunac- Mirko Hrgović!
Da se odmah razumijemo - nije uopće problem u tome što je bio kapetan Hajduka, dobitnik „hajdučkog srca“ itd. Igrali su u Dinamu brojni „fetivi“ hajdukovci, Splićani - Đoni, Jeličić, Mladinić..., igrao je i Ivan Bošnjak, također nosioc nagrade navijača Hajduka, zatim Ardian Kozniku pa Goce Sedloski...
Svi oni, ne samo da nisu imali nikakvih problema, ne samo da su bili prihvaćeni s naše strane nego su svi odreda doživljavali naše skandiranje, a ta privilegija se kod nas itekako teško stječe!
Mirka Hrgovića pak NIKADA NEĆEMO PRIHVATITI! Nikada ga nećemo priznati kao igrača Dinama! Ne možemo podnijeti da taj čovjek nosi sveti dres Dinama!
Udario je našeg pripadnika i nebrojeno puta iskazao mržnju spram našeg kluba. Ako pjevanje stiha „Mrzim Dinamo - srpsko ime to!“ nije dovoljan dokaz onda ne znamo što jest! Da, to su riječi i stavovi sina poginulog hrvatskog branitelja na kojeg se isti patetično poziva kako bi pridobio naklonost javnosti. Mirku Hrgoviću izražavamo našu najiskreniju sućut zbog gubitka oca u svetom Domovinskom ratu ali to ga ne amnestira od našeg stava da on NIJE DOSTOJAN NOSITI DINAMOV DRES! I nećemo odstupiti od toga ni za milimetar! NEMA OPROSTA!
Zdravku Mamiću pak poručujemo da nas neće pokolebati prozirnim potkupljivanjem nekolicine gledatelja koji tobože plješću Hrgoviću i fućkaju nama, a što on kasnije prikazuje kao pobjedu „većine nad manjinom“. Pouzdano znamo da je Mamić angažirao nekoliko desetaka „plaćenika“ jer je on to i sam priznao u nekim krugovima...
Neće nas pokolebati ni novinarska vječita pametovanja o potrebi „rješavanja problema huliganizma“ kao ni oglašavanja kojekakvih udruga ili odbora koji nisu kompetentni izjašnjavati se u ovom slučaju. Mi nismo huligani, mi smo borci koji se bore za Čast Dinama! Nama je ta Čast ispred svakog pojedinca, rezultata, uspjeha ili neuspjeha! Zato smo i dobili sve borbe koje smo vodili kroz našu povijest! Nažalost, ponovo smo došli u situaciju da se moramo boriti za povratak Dinama. Devedesetih godina prošlog stoljeća borili smo se za njegovo ime, a sada se moramo boriti za njegovu čast i dostojanstvo koji su kompromitirani odkako je klub postao privatna interesna sfera obitelji Mamić što je već ionako općepoznata činjenica. Nažalost, iz toga proizlazi da Dinamo danas više ne postoji. Pozitivna atmosfera u i oko kluba je kao i toliko puta do sada narušena izravnom krivnjom Zdravka Mamića! A pred nama su važni ispiti, kako domaći tako i europski... No mi se s tim ne mirimo i ne sumnjamo da ćemo i iz ove borbe izaći kao pobjednici!
UPRAVE I IGRAČI PROLAZE, OSTAJEMO SAMO DINAMO I MI!
S poštovanjem,
Udruga Navijača Dinama