Blaž Slišković Baka sudskim putem od Hajduka traži naknadu od dva milijuna kuna za prijevremeni raskid ugovora. Formalnopravno gledano, Hajduk je u pravu jer Sliškovićev ugovor nikad nije ovjeren u HNS-u zbog nemogućnosti dobivanja valjane trenerske licencije, a Slišković nema nikakav dokument kojim bi dokazao da mu je Hajduk dužan. No gdje je tu pravda? Nesporno je da su Grgić, Fiorentini i Štimac na koljenima molili Blaža Sliškovića da preuzme vođenje posrnule momčadi i spasi ih od Torcidina bijesa, nesporno je i da je Slišković sjedio na Hajdukovoj klupi i bez licencije, kao uostalom i njegov nasljednik Štimac. Nesporno je i da je pod Sliškovićevim vodstvom Hajduk zasjeo na prvo mjesto HNL-a te da su mu dali otkaz premda je objektivno mogao sezonu uspješno privesti kraju. Nikako ne bi smjelo biti sporno to da je Blaž Slišković klupska legenda, za navijače Hajduka svakako veća od Grgića, Fiorentinija i Štimca zajedno. Blaž Slišković za navijače Hajduka nije Blaž Slišković, on je “legendarni Baka”, kome ustanu i zaplješću svaki put kad svrati na tribine. Baka je legenda, a s legendama se ne trguje nego ih se poštuje.  Hoće li u ovom slučaju pobijediti pravo ili pravda, pokazat će vrijeme. No najbolje bi ipak bilo da presudi mudrost nekog iz Hajdukova aktualnog vodstva, nekog tko bi lako mogao pronaći način da se izvan sudnice dogovori s klupskom legendom i ispravi nepravdu.