Hrvatska je u Moskvi 6. rujna 2006., na početku kvalifikacija, s Rusima igrala 0-0. Svi su u nas odahnuli jer su se mnogi bojali poraza, Bilićevoj reprezentaciji nije se vjerovalo, tek nekoliko dana nakon Moskve moglo se čuti: - Trebali smo ih pobijediti, bolji smo od Rusa! Danas, godinu poslije, “kockasti” su pri samom vrhu Fifine ljestvice, već gledaju prema Euru, igraju dopadljivo, napadčki efikasno. - Nas petorica u stručnom stožeru na neki smo način sanjari, avanturisti, suludi entuzijasti. I od samog smo početka svjesni da možemo voziti i 'space shuttle’ na Mjesec, ali nikad nećemo imati odgovorniji posao. Znali smo kad smo prihvatili posao, što sve stavljamo na kocku, procijenili smo da ova momčad ima potencijal za dobar nogomet. Da, mogu reći da smo tada očekivali da bismo mogli biti ovako kvalitetni, pobjeđivati i otići na Euro. Naravno, nekad se i mnoge druge stvari trebaju poklopiti, treba imati sreće, pomoć odozgo - prisjetio se početaka Slaven Bilić. Hrvatski izbornik nije pao u euforiju, odmah je usporio. - Ma, nije nama važno jesmo li 5. ili 6. na svijetu, bitno je da smo prvi u skupini, da igramo jako dobro. Ali još smo daleko od našega kraja, možemo još mnogo napredovati, biti još bolji. Užitak je živjeti i raditi uz ovu reprezentaciju, ove sjajne dečke - zaključio je izbornik. N. KOVAČ: NISAM TO JOŠ VIDIO Kapetan Niko Kovač samo se nasmijao na komentar da sa 36 godina igra najbolji nogomet. - Cijeli život igram solidno, ali se to nekad ne primjećuje. Sad u klubu i reprezentaciji imam trenere, Trapattonija i Bilića, koji znaju cijeniti moj učinak. Bilo je i teških trenutaka, kad mi nije išlo - rekao je Niko Kovač, koji neprestano hvali svoje suigrače. - Trening u četvrtak navečer, po kiši, to je nešto neshvatljivo! Koja je to želja, kvaliteta, volja, motiv...To još nikad nisam doživio, to je bio trening za knjige!