Srbija ne da nije imala boljeg tenisača od Novaka Đokovića, nego ni boljeg sportaša u svojoj povijesti. Kako vam, međutim, zvuči mišljenje nekolicine iz teniskog svijeta, poput Novakovog oca Srđana, da je Srbija imala i talentiranijeg tenisača od njegovog sina?
Zove se Nikola Gnjatović, a u svoje je tinejdžersko vrijeme pobjeđivao, pazite, Rogera Federera, Marata Safina, u leđa su mu gledali i Ivan Ljubičića, Ivo Karlović čija je Gnjatović i generacija (1979.). Višestruki je prvak Jugoslavije, a osvajao je turnire i kao nekoliko godina mlađi od svojih protivnika.
POGLEDAJTE VIDEO: Đoković se zabavlja
- Dragan Šerer, moj prvi trener, predložio je da odem na turnir u Poreč i to je bio hrabar potez. Na iznenađenje svih ja sam taj turnir osvojio. U Poreču me je primijetio čuveni trener Goran Bubanj i doveo me u Partizan. U Partizanu sam postao prvak države u uzrastu do deset godina, a iza mene su bila i takva imena poput Ive Karlovića i Ivana Ljubičića - raspričao se Gnjatović za Nedeljnik Afera.
- Sve do 18. godine bio sam prvak države u svim uzrastima. U to vrijeme sam na treninzima pobjeđivao i Nenada Zimonjića, koji je tri godine stariji od mene. Međutim, kako su me u Partizanu prevarili za profesionalni ugovor, ja sam napustio klub i prešao kod najvećeg rivala, u Zvezdu u kojoj sam ostvario najveće uspjehe: bio sam prvak Jugoslavije do 18 godina u singlu i u parovima, a to sam ostvario sa 16 godina. Također, bio sam i seniorski prvak države dva puta u nizu. Nema tko mi tada nije predviđao svjetski vrh.
Međutim, ubrzo su krenuli problemi koji su mu zaustavili obećavajuću karijeru. Dok je trajalo opsadno stanje 1999. godine, Gnjatović je završio u raljama narkomanskog svijeta kada je dobio ponudu iz Brčkog da ondje radi kao trener, zajedno s kolegom koji je bio ovisnik o drogi.
Tri godine čist
- Nažalost, družeći se s njim, nisam izdržao i prvi put sam uzeo heroin kao 21-godišnjak. Tada kreće moj pakao. Upadam u dugove, u teške narkomanske krize, počinjem krasti kako bih došao do droge. Pokušavao sam se i dalje baviti tenisom, ali nije mi išlo. U to vrijeme i obitelj mi se raspala, u životu mi je bio potpuni kaos. Više od deset puta sam bio u bolnici. Punih 17 godina prolazio sam kroz strahote koje droga nosi sa sobom. Bio sam ipak uporan i nisam htio dopustiti da me ta pošast pobijedi. Kroz bolničko liječenje i terapije uspio sam se izboriti i sada sam već tri godine potpuno čist. Tenis nisam zaboravio, ali me boli što su pojedini prijatelji i kolege, izgleda, zaboravili mene.
Taj je život ostavio posljedice i u teniskom svijetu.
- Tenis nisam zaboravio, ali me boli što su pojedini prijatelji i kolege, izgleda, zaboravili mene. Bivši igrače i kolege govore roditeljima djece koju treniram da sam bivši narkoman i da ih ne bih ja trebao učiti tenisu. A ja nikada, i kada sam u najtežim krizama bio, nisam dilao drogu niti bih ijednom djetetu dao drogu, prije bih sebi ruku odsjekao. Mogu prepoznati talentiranog klinca i za razliku od 90 posto trenera, ukoliko vidim da mali ili mala nisu talentirani za tenis, ja to roditeljima odmah kažem. Ne lažem ih da im je dijete ekstra potencijal samo kako bih im uzeo što više novca za treninge - završio je Gnjatović.