Dva zakucavanja iz prodora, s tim da je onom prvom prethodio "karijevski" dribling, pa trica, polaganje...
- Gledam li još te svoje "highlightse"? Pa jesam samo na taj dan utakmice. Sad više i ne.
Ako ih još niste vidjeli, a uživo, nažalost, nitko s tribina nije mogao, pogledajte devet debitantskih minuta Lovre Gnjidića (19) za Cibonu u ABA ligi. Jer, rijetko je koji hrvatski tinejdžer uopće takve mrvice od minuta u debiju "zamijesio" u takav dojam. A još kada je u pitanju - za hrvatsku košarku bolna tema, naravno playmaker - onda, htjeli-ne htjeli, završite pod povećalom...
POGLEDAJTE VIDEO: Lovro Gnjidić na zagrijavanju
- Stizale su mi poruke, svi su čestitali, ali ne mogu sada izdvojiti posebno ni jednu. No, ne bih se sad previše uzdizao nakon te utakmice. Otvorilo mi se i iskoristio sam priliku - ostao je na zemlji mladi play iz Dubrave koji se završnom tricom pet sekundi prije kraja utakmice protiv Primorske zaustavio na 11 koševa.
Uz dva promašena slobodna bacanja, ali uz još dvije asistencije. Ono što i dalje više voli i što su mu mnogi u kadetskim i juniorskim danima čak i, čudno zvuči, zamjerali. Jer play od gotovo dva metra, a takvih nema u izobilju, treba gledati i koš...
Roditelji košarkaši - u maslinama
- Moram poraditi još na šutu, na samopouzdanju, fizičkoj snazi. Na treningu znam pogoditi i svih deset trica iz deset pokušaja. No uvijek sam volio razigravati jer draže mi je dodati iza leđa nego što je to koš. Moj je moto onaj dobri stari da asistencija uvijek usreći dvojicu. Međutim, mijenjam se polako iako sam vidio da me uspoređuju sada sa Zoranom Planinićem, ali, iskreno, njega nisam gledao, no budem sada.
Sada je - prošle nedjelje - također, drugi put, morao častiti suigrače pizzom. Za prvu utakmice za Cibonu uopće, još u ožujku protiv Zaboka prije nego je svijet stao, taj se klupski običaj podrazumijevao, ali eto i nakon abaligaškog debija nova porcija pizza dostavljena je u Savsku.
- A da, morao sam opet, običaji su običaji. Jesu li mene barem roditelji nečime počastili? Ne, nije ih bilo kod kuće jer su bili u branju maslina, tako da sam se morao sam počastiti večerom.
Roditelji su zato zaslužni da Lovro ne ode puno dalje od košarke. Tata Boris, danas direktor Dubrave, s Krkom je početkom tisućljeća igrao čak i Euroligu, mama Lidija bila je hrvatska reprezentativka.
- U zadnje vrijeme više razgovaramo oko moje košarke i upijam savjete, no u mlađm danima bio sam buntovno dijete pa nisam dopuštao previše da mi se miješaju. Sada, pak, kažem, slušam savjete, da se ne zanesem previše. Tata mi je bio i trener kada sam krenuo s osam godina u Dubravi. S ocem sam često išao i na Cibonine utakmice, sjećam da sam s osam godina bio na onoj u Areni protiv Partizana i Kecmana.
Neizbrisovog, eto, još i dan-danas. A, zbog novog klupskog prospekta Cibona je sa svog rostera izbrisala drugog u kojega je ulagala godinama, ali nije mu, poput Lovre, mogla/htjela dati priliku. Pa je Filip Paponja danas u Zadru iako, recimo, vjerojatno ne bi bio ništa manje korisniji nego što to jest Amerikanac Ronald Moore. Od kojeg bi Gnjidić do kraja sezone mogao preuzeti titularnu poziciju.
Dončić nije "normalan"
- Dobro, ne bih još toliko gledao daleko. Naravno da sam sretan što se klub odlučio meni dati priliku. Dobar sam s Paponjom i naravno da bi mi bilo puno draže da smo zajedno ostali u Ciboni i obojica dobili priliku.
Prije Cibone priliku je Gnjidić dobivao na posudbama u Zapadu i Boscu, također i u mladim reprezentativnim kategorijama jer iza njega su dva velika natjecanja, SP U-17 i EP U-18. A negdje tih godina, malo i ranije, zamjerali su mu i da je malo - lijen?
- Pa.. Bio sam, tako ću reći. Sada sam puno bolji premda mi i dalje malo "šteka" govor tijela. Mislim, to prije kada smo mi kao kadeti i juniori u Ciboni bili dominantni, pa kad vodiš 40 razlike, to je bio problem. Ili kada igram 1 na 1 protiv dvije godine mlađeg brata Matije koji me nekad dobije samo zato što sam na 50 posto, ha, ha. Ali, bio sam malo lijen i kod učenja, škole. Nedavno sam se prebacio u dopisnu školu da završim i taj četvrti razred. Akademske želje za dalje? Nemam ih, fokusiran sam na košarku.
I... Gledanje Luke Dončića. Uživanje, bolje reći.
- On mi je najbolji. To što radi i kako igra, nije normalno. Ali ne, nemam njegov poster na zidu u sobi jer nemamo nijedan, samo skupljam sve košarkaške magazine. Međutim, zbog Dončića ne navijam i za Dallas, već za Golden State. Vraćamo se ove sezone - kao pravi navijač zaprijetio je konkurenciji cibos iz Dubrave te obožavatelj...?
- Formule 1 i američkog nogometa. Hamilton mi je omiljeni vozač, a Ferrari i dalje, iako je jako loš, momčad. Obožavam i stand-up, ekipa iz Lanjapa mi je omiljena.