Bio je 15. siječnja 1992., dan kad je Hrvatska međunarodno priznata. Enver Idrizi na Svjetskom kupu u Milanu osvojio je zlato, prvu hrvatsku medalju. Sa sobom je ponio kasetu s “Lijepom našom” i metar dugu zastavu skrivenu u kimonu. Kad ju je izvadio, Talijani su se rasplakali. No to nije bilo prvo natjecanje na kojem je Albanac iz Makedonije nastupio kao Hrvat.
- Tek je počeo rat, bili smo na turniru u Americi. Bili smo prva hrvatska selekcija, ali kad smo krenuli, nismo ni znali hoćemo li nastupati kao Jugoslavija ili Hrvatska - prisjetio se Idrizi, kojem su naši iseljenici tada dali zlatnu plaketu za predsjednika Tuđmana, ali...
- Neki lopovi koji su se ‘muvali’ oko njega nisu mi dali da mu priđem.
Volio me narod, podržavali su me i akademici, ali političari mi nisu dali ni stan od 40 ‘kvadrata’. Pa ni Ataturk nije bio Turčin nego Albanac iz Preševa, ali Turci ga obožavaju jer je učinio ono što oni nisu mogli. A hrvatsku sam zastavu čuvao bolje nego itko i uvijek sam bio primjer - kaže Enver.
Danas živi u Düsseldorfu, gdje ima diskoteku Golden Time. Prije se hvalio da je spavao s više od tisuću žena, ali sad ima veliku ljubav i želi se smiriti.
- Uvijek sam imao tri stvari: bio sam najljepši, najjači i najbolji. A žene vole da si u dobroj kondiciji - objasnio je. Na pitanje zašto onda i drugi sportaši nisu tako uspješni kod žena, rekao je:
- Oni mogu samo trčati, a ja imam i druge kvalitete.

ENVER IDRIZI
Točno na dan međunarodnog priznanja Hrvatske osvojio je medalju. Za svaki slučaj ponio je u Milano kasetu s himnom i zastavu skrivenu u kimonu.
Idrizi (43) je na turnirima znao prebiti čak i legendarnog Chucka Norrisa.

CITATI
- Vranković i petrović prolazili su kraj mene kao pokraj groblja
- Bez obzira na sve, opet bih odlučio nastupati za Hrvatsku.