Mamićevo inzistiranje na ulasku u svlačionicu, prostor koji Ferguson smatra hramom, najsvetijim mjestom nakon travnjaka, je bez veze. Pa što ako su igrali k’o gluhe svinje?! Eto, nakon što su osvojili prvenstvo, dečki su se malo opustili. Bolje bi bilo da su pravi profići, ali, ruku na srce, nema publike za koju bi igrali, igraju samo za menadžere. 

Nije bilo nikakve potrebe da ih se ratničkim govorima malo prodrma prije finala Kupa jer Dinamo je od Varaždina bolji otprilike koliko je Dream Team u Barceloni ‘92. bio bolji od Hrvatske. Igrali su koliko su morali da osvoje prvenstvo, da bi Varaždince pobijedili 5-1 igrali su i manje nego što su očekivali da će morati. Nikakva motivacijska ćirologija ili zdravkologija nije bila potrebna.

Ako je Mamić htio otjerati Vahu, onda je inzistiranje na ulasku u prostor u koji smiju ući samo posvećeni, svlačionicu, bio sjajan potez. Naprosto, Vahi je na čelu pisalo da je njegov odlazak nakon Mamićeva egotripa sigurna stvar, to jest stvar scenarija: ostavke ili otkaza.

I sad, da je Mamić mučko đubre, elegantno bi izazvao sukob nakon kojega bi nekoliko dana Maminjo pred kamerama glumio samog sebe, a Vaha ne bi morao nešto silno glumiti da je šokiran, konsterniran i tako to.

Koliko god je nogomet Balkan, logično je da i trener ima ego, pa da u prvi mah pomisli da će na 1,300.000 eura inzistirati kao i nogometnim talentom neposvećeni Mamić na ulasku u svlačionicu. Ali na kraju dana, nakon što se sve glave ohlade, ima li išta elegantnije od sporazuma? Da je Mamić mučko đubre, ponudio bi rikverc. Da sam Vaha, radije bih otišao bez novčića nego i lipu vratio u rikverc. Ali zanima me kako biste vi postupili. I zanima me što mislite, na što biste se kladili. Kako će ova priča završiti? S koliko će love Vaha otići iz Dinama?