Razbijanje Praga je teži grijeh od uobičajenog navijačkog divljanja. Česima (i Slovacima), njihovim vlastima i narodu ne možemo dovoljno zahvaliti na pomoći Hrvatskoj. Ni naše isprike što smo ih vrijeđali jer su godinama bili praktično jedini gosti na Jadranu ne mogu isprati uvrede.
U našim gladnim godinama, dok je barut još mirisao, a naša Vlada njihovima jamčila da za vrijeme turističke sezone neće započinjati oslobodilačke akcije, Česi i Slovaci su nas hranili. Molili smo ih da dođu, a oni su nas hranili koliko su mogli. Je, dovozili su kazane, vodili svoje kuhare, donosili su sa sobom čak i kruh, ali plaćali su sobe, s ili bez pogleda na more. U gladnim godinama taj “sitniš” siromašnih gostiju više nam je značio nego danas zarada na guljenju nesretnika kojima kolač naplaćujemo 25 kuna, i to ne u Dubrovniku. Da, i mnogi Zagrepčani zaposleni na izgradnji cesta zaradili su plaće jer su jedino Česi (i Slovaci) imali hrabrosti puniti hrvatski proračun.

Cijelu kolumnu pročitajte ovdje.