U crvenim radničkim hlačama i u njih zataknutoj bijeloj majici instalater Božo ušao je u kvartovski kafić na pauzu između dva posla, a iz svake kretnje vidjelo se da ovo nije običan dan.
“Ne pitaj me kako sam”, dreknuo je. “Pitaj me nakon utakmice!”
“A onda ću već znati kako si”, nasmijao sam se. “Ali ne boj se, ova je Dinamova i Božja. Evo, ja već imam naslov: “O lijepa, o draga, o slatka pobjedo...”, probao sam ga smiriti ili bar dati drugo mišljenje. “Što ti lupetaš? Odakle ti ideja da će Dinamo pobijediti?”, navalio je na mene i penzić Hrvoje. Rutina: dok on pije kavu i čita novine, pas sjedi pod stolom. Hrvoju tipovi kojima se obični dani razlikuju od dana Dinamovih utakmica već pomalo idu na živce.

PROČITAJTE KOLUMNU U CIJELOSTI