Šarić mora igrati. Cijele utakmice. Najjednostavnije, da baba od 80 godina prvi put u životu gleda košarku, shvatila bi da je mali najbolji na terenu. Očito je dečko od onih igrača koji više stvaraju trenere nego što treneri stvaraju takve igrače; teško da će za 20 godina i jedan trener moći reći “ja sam od njega stvorio igrača” ili “moj je doprinos bio presudan da postane igrač”. Zato, ako im nije dobar, neka ga otjeraju. 

Vjerojatno bi ga otjerali u bolji klub, na kraju razvojnog puta najvjerojatnije u NBA. Dalje, barem u ovoj našoj kaljuži sve ima cijenu, pa neka ga prodaju. Sigurno bi ga pustili za - OK, karikiram - milijardu kuna. Pustili bi ga i za pola milijarde, i za dvjesto i pedeset milijuna, pa hajde, neka ispale razumnu cifru koliko netko treba platiti da ga dobije. 

Nije moguće da mali ne igra zato što nema cijene koju treba platiti da bi igrao! Momak možda neće biti Dražen, ali sigurno će biti bolji od Ace, a zbog toga mu se naprosto mora raščistiti put. Ma, da je, što klinci često znaju, i napravio neku pizdariju zbog koje bi ga trebalo naučiti pameti, košarka postoji zbog takvih kao Šarić, a ne zbog onih koji bi ga učili pameti. 

I, tko bi ga to učio? Šuker je prije desetak godina rekao: “Prije važnih odluka razmislim, ne kako će nešto utjecati na moj dan, mjesec ili nekoliko godina, nego kako će postupak utjecati na cijeli moj život”. 

Dobar je to savjet čelnicima Zagreba. Kako će, danas, za mjesec dana ili na kraju Šarićeve karijere, ljudi govoriti o njihovim postupcima? Kako stvari stoje, u najboljem slučaju govorit će da, eto, čak ni oni nisu uspjeli uništiti Šarića. U najgorem, da su uspjeli. A trebali bi činiti sve što je u njihovoj moći da za deset godina, iako nisu pomogli jer takav se ne stvara nego rađa, ljudi govore kako su pomogli. Što mislite, što će biti?