Pitanje smanjenja plaća dinamovcima zapravo je pitanje tko bi uspio naći klub da im je Maminjo u nastupu ludila svima potpisao ispisnice i dopustio im da odu bez odštete. Na prvu loptu, saznavši vijest, pitao sam se može li čak i Dinamova druga momčad osvojiti prvenstvo, i ima li klub dovoljno ušteđevine da isplati eventualne tužitelje koji bi na sudu zahtijevali isplatu ugovorenih iznosa. 

Na kraju krajeva, znamo gdje živimo, nimalo me ne bi iznenadilo da se Mamić u tajnosti “dogovorio” s politikom da privatizira klub, a smanjenje plaća bilo bi idealan prvi korak u operaciji Mamić sit, a Jovanoviću svi politički bodovi na broju, ili Jovanović sit, a Mamiću svi euri na broju.

Početkom devedesetih Ćiro je, a to s obzirom na uvjete koje je imao Dinamo, a koje konkurencija, stvarno nije bilo u redu, likovao: “Želite li zanimljivo prvenstvo, molite Boga da umrem”.

Kako Dalmacija sve ovo vrijeme nije uspjela pronaći svog Barišića, koji bi spasio klub, konsolidirao ga, a onda ga u stanju u kojemu bi njime mogao upravljati maltene bilo tko predao u ruke, hajde, ne baš bilo komu, mi koji smo željeli zanimljivo prvenstvo nismo baš molili Boga da Dinamo dekintira. 

Bolje bi bilo da je Hajduk ojačao, da su Dinamo i Hajduk cijeloj ligi dali po dva do pet svojih juniora i bar polovici ligaša po dva trenera, no što je - tu je, imamo oklade. Hoće li Dinamo ove godine prosuti prednost jer se igračima neće dati igrati? Hoće li Dinamo iduće sezone obraniti naslov jer se “nitko” od današnje garniture ne može prodati u inozemstvo? 

Je li Mamić skužio da će ga Jovanović pregaziti i zbog ponude koju ne može odbiti priredio teren za rasprodaju cijele momčadi po načelu daj što daš? Je li Hajduk sposoban ugroziti ovakav Dinamo? Zasad, premalo podataka za zaključak, no sasvim dovoljno za birtijsku raspravu.