Kosov intervju 24sata sadrži najbolje i najgore od hrvatskog sporta. Najbolje, sređivanje stanja u Hajduku uz, izgleda, minimalno opterećivanje poreznih obveznika. Koji su ‘doli’ dovoljno spaljeni da im ni jače spaljivanje para za Hajduk ne smeta. Najgore, o velikim uspjehu Kos je govorio gotovo s dozom nelagode. Kao da je sramota uspjeti, zaraditi.
Ma, nema ne bih o tome kako smo sredili ili sam sredio Hajduk. To je trebalo ispričati do u detalj. Stavku po stavku, potez po potez. Čak i ako stanje nije dobro kako je prikazano u knjigama, čak i radi li se o kreativnom knjigovodstvu, opet je trebalo bez kompleksa i stvarne ili lažne skromnosti izgovoriti kako je Hajduk uspio.
Nakon grandioznih uspjeha Manchester Uniteda etika nije bila besprijekorna. Procurilo je da je Fergusonov rođak, ili čak sin, sudjelovao u transferu. Te je godine Manchester navijačima, dioničarima i svim zainteresiranima dao uvid u poslovanje kao nikad prije. Nije bilo stavke ‘sanitarne potrepštine’, što je podrazumijevalo sve od toaletnog papira do sredstava za čišćenje, nego su ispisali koliko su trošili na svaki pojedini artikl. Da pokažu kako je trenerova krv možda sudjelovala u poslu, ali da je sve čisto. Hajdukova ovogodišnja priča nije za usporedbu, tu se ne radi o Kosovom rođaku koji radi za Hajduk, nego je isplivavanje iz problema priča nad pričama, putokaz mnogim klubovima kako treba raditi. Šteta je ne iskoračiti iz koketiranja sa samodopadnim tobože moralno superironim luzerstvom. Koje kao da uživa u najrazličitijim patnjama, a ne zna što bi sa srećom.
Održivost poslovanja, trošenje manje nego što zarađuješ, možda nije najbrži put do osvajanja naslova prvaka, ali je sigurno najbolji put da osvajanje naslova ne znači maltene propast ili grdne probleme kluba već u idućoj sezoni. Ovdje se igra za bitno više od sportskog uspjeha. Ne radi li se o kreativnom knjigovodstvu, Kos bi u budućnosti mogao biti priznat za jednog od najvećih Hajdukovih predsjednika. U, nepopularne li riječi, povijesti.