Nije baš da su u hrvatskom taboru drhtali na spomen Bjelorusije, ali svejedno je bilo lijepo čuti da se na dan otvaranja SP-a od rukometa oprostio veliki Sergej Rutenka. Takvih danas više nema, tipovi kao što su Karalek, Šilovič ili Kulesh samo su blijede kopije...

Pokazalo se to već u prvom kolu, kad su Bjelorusi dobili po nosu od, ni manje ni više nego - Čilea. A nema tu ni Zamorana, ni Salasa, ni Vidala, čak ni Henriqueza i Fernandesa.

I odmah su, već na startu, splasnule sve ambicije s kojima su Bjelorusi došli na SP. Vidjelo se to i po njima, u poluvremenu naše utakmice sa Saudijskom Arabijom, nekoliko sati nakon njihova šokantnog poraza, valjda pola momčadi izašlo je ispred dvorane, gdje su dečki - zapalili cigaretu.

Kao da su željeli poručiti: “Sad se više ni ne isplati gledati tu Hrvatsku”.

- Bila je ovo jako teška utakmica, nikako nismo uspijevali pronaći obrambenu taktiku kojom bismo zaustavili Čile - požalio se bjeloruski izbornik Iouri Chevtsov.

Ako su Čileanci bili takav problem, valjda će pronaći rješenje za hrvatske napade biti nemoguća misija. Uostalom, bez Rutenke je ovo vrlo skromna momčad, što su pokazale i pripremne utakmice.

Odigrali su ih pet, izgubili četiri, a ona jedna pobjeda bila je veliko iznenađenje, jer su uspjeli svladati strašni Egipat. 
U ostalima su triput izgubili od Rusije, u prosjeku po šest razlike, a poraženi su čak i od Latvije.

O njima će dovoljno podataka sigurno imati naš izbornik Željko Babić, koji je godinama radio baš u Bjelorusiji, gdje je vodio Meškov Brest. Legenda iz Bjelorusije kaže da su plakali za njim kad je odlazio, i igrači, i predsjednik, i direktor...

O aktualnim zbivanjima više će znati Ivan Pešić, naš trenutačno treći golman, koji je već starosjedioc u Meškovu, perjanica bjeloruskog rukometa u svakom smislu. Međutim, tu glavne role igraju stranci. Bez njih, očito, Bjelorusi nemaju momčad sposobnu napraviti nešto važno u Francuskoj. 


Uostalom, p(r)opušili su već prvi dan...