Bio sam u ponedjeljak ujutro na treningu s juniorima u Poreču i kad sam završio i vratio se u sobu, vidio sam puno propuštenih poziva. Zvao me suigrač Fran Mileta, otac... I nije mi bilo jasno zašto, što se dogodilo. Pitao me otac jesu li me zvali iz Saveza i da moram ići u Zagreb, izrecitirao je u dahu Gianfranco Pribetić (19) svoje prve dojmove nakon što ga je ozljeda Marina Šipića promovirala u najnovijeg hrvatskog reprezentativca.
POGLEDAJTE VIDEO:
Seniorskog! Dosad je bio samo juniorski.
- Iznenadilo me stvarno, pet minuta bio sam u šoku, nisam znao što da radim, gledao sam po sobi, što sada... Krenuo sam poslije ručka za Zagreb i stigao na trening. Još sam ja suigrače dočekao ispred dvorane, ha, ha.
Rođeni Riječanin iz Nexea nije među 28, neće na Euro, ali svejedno se prvi poziv itekako broji.
- Mogu reći da je meni Božić uranio, to je najljepši poklon koji sam mogao dobiti. Ne mogu i dalje vjerovati da sam bio ovdje. Nije uopće problem što neću vidjeti Austriju, bit će još turnira.
Sad je četvrti član srebrne juniorske postave kojeg je Lino uveo u reprezentaciju. Led su ranije probili Šarac, Martinović i Mileta. U njima smo našli već novog Lackovića, Metličića i Džombu, sada, evo, i Sulića. "Mali" Gianni (196 cm i 100 kg) izgleda kao da je odvaljen od istarske stijene, a opet brz i eksplozivan na nogama, igra obranu, igra napad. Ne zna čovjek u čemu je bolji.
- Polako. Još nije vrijeme za usporedbe. Svakako moram još i u obrani i u napadu jer cilj je iz dana u dan biti bolji nego što sam bio jučer. Ima još posla - stat će iskusno na loptu, kao što je u djetinjstvu na onu nogometnu.
- Trenirao sam nogomet, a onda u prvom ili drugom razredu počeo i rukomet. Moj je najbolji prijatelj taman krenuo, pa sam i ja s njim. Usporedno sam gurao oba sporta, no morao sam izabrati. Nadam se da nisam pogriješio.
Nisu ni treneri kad su vas stavili na pivota?
- U nogometu sam bio golman jer sam fizički bio jači, a u rukometu sam odmah počeo na ovoj poziciji.
Na kojoj sigurno ima nekog igračkog prototipa.
- Volim Šipića, za kojeg želim da se što prije vrati, učim od njega, ali i Aguinagaldea.
Ali on ne igra obranu?
- Ma on je klasik.
Naš Gianni bratić je, inače, nogometnog reprezentativca Simona Sluge. Je li se javio i čestitao?
- Čujemo se često, ali nije odmah jer nije ni znao. Kako mu je u Lutonu? To je za njega veliki iskorak iako sada ne brani, no nadam se da će što prije. Držim palčeve, puno znači svojoj momčadi.
Znamo za povezanost Istre i Italije, ali, opet, odakle ime Gianfranco?
- Nema veze s Italijom, a, što je najbolje, i moj se otac tako zove. Zapravo, ja sam dobio ime po njemu.
I tko se odazove kad vas viknu?
- Zovu nas po nadimcima, ja sam Gianni, a on Đons.