Tri hrvatska debitanta na Igrama, tri medalje! Zgodna Zagrepčanka u lipnju je tek napunila 19 godina, u Peking se otisnula samo sa 'kovčegom snova' i nekim svojim intimnim željama. Odveć smjelim da bi se izrekle u kameru, možda i bi, ali nitko nije ni pitao.
Premda je hrvatskom taekwondou donijela već cijeli komplet europskih medalja, i zlato i srebro i broncu, na njeno se postolje u Pekingu 'računalo' kao i na postolje Snježane Pejčić. A u četvrtak se hrabra djevojka iz Donje Dubrave, građena poput krhke srne, srcem lava i mudrošću borilačkog veterana 'potukla' za olimpijsko postolje.
Držeći broncu, nakon iscrpljujućeg dana, jedva se susprezala da ne zaplače. Nije mogla prežaliti poraz u polufinalu. Ta Turkinja bila joj je 'stara mušterija'. Isprašila ju je na europskim kvalifikacijama usred Istanbula. Novi je pogled na medalju vratio osmjeh na Martinino lice.
- Ma još me malo muči taj poraz, jer sam bila tako blizu. Ali, rekla sam samoj sebi u svlačionici da moram to zaboraviti što prije. Čekala me borba za medalju. A medalje je velika stvar. Već prva mi je pobjeda bila vau! - govorila je Martina primajući čestitke.
- Baš je bilo dobro. Presretna sam. Ostvario mi se san za koji sam radila četiri godine, s mojom trenericom Lidijom Katalinić Špoljarić i trenerom u reprezentaciji Korejcem Hong Seung Kijom.
U borbi za broncu Martinu je čekala prvakinja Azije, Tajvanka Su. Ni potrgani ligamenti nisu je natjerali na predaju. Stigla je do borilišta šepajući, bila je desetak puta na podu, iskoristila sve medicinske time-oute, u nekim drugim okolnostima suci bi već prekinuli borbu. No Su je lukava, igrala je na sućut publike, sudaca, ali i suparnice.
- Uvijek sam bila suosjećajna u životu, pa me to nikamo nije dovelo. Čim je stala u borilište značilo je da želi dati sve od sebe. Iskreno, meni je te cure žao. Bilo mi je jedino opterećenje da je takva šepava povela. Svaka joj čast, žena je hrabra, mislim da će nakon ove borbe završiti na operaciji.
Martina je u četvrtak pokazala da je majstor 'zlatnog boda'. Dvije je borbe dobila, nogometaši bi rekli zlatnim golom u produžetku, što mogu samo dobro pripremljeni, psihički jaki i hrabri borci. Vaterpolisti, jeste li je gledali?
S PETICAMA NA STUDIJ EKONOMIJE
Martina je s odličnim završila zagrebačku 12. gimnaziju, a od jeseni će biti redoviti student na ekonomiji. Na prijemnom je bila peta od 1.300 prijavljenih!
- Mislim da ipak neću morati ići redovito na predavanja, jer sam visokokategorizirana sportašica.
MISICA U KAMIONU
Martina će sasvim sigurno biti iduća Hrvatska miss sporta. Ne zbog olimpijske bronce. U Pekingu se može ravnopravno nositi s galerijom najljepših sportašica. Kako to da je izabrala taekwondo, a ne manekensku pistu.
- Joj neeee! A taekwondo sam izabrala igrom slučaja, jer je klub u Dubravi bio u blizini.
Možda zbog opasnog kvarta u kome živi, dometnuo je netko, a Martina ja zavikala:
- Dubrava je najsigurniji kvart u Zagrebu.
Tata je iz Pridrage pokraj Zadra, za koju je u mlađim danima igrao nogomet, mama je bila rukometašica u školskoj ekipi.Mama je iz Zagreba, njeni su iz Dalmacije, ali ja sam rođena Zagrepčanka. Ali svejedno moje medalje obično proslavljamo uz malo pršuta i sira i domaćeg dalmatinskoga vina. Evo, čujem da mi u Pridrazi pripremaju feštu.