Dok sam bio dijete, a ima tome, kritika se koristila kao neizostavan alat u edukaciji. Naravno, kod kritiziranja djece treba biti tekako oprezan i pažljiv jer može ostaviti trajne posljedice. No kod čovjeka od 26 godina, koliko ima Bruno Petković, ne očekujete da će kritika djelovati kao na dijete u vrtićkoj dobi.
Nikola Tesla je u tim godinama, primjerice, prijavio prve patente o proizvodnji i prijenosu višefaznih izmjeničnih struja i teško da bi ga naljutilo da mu je netko rekao da je imao loš dan. A kažu da je bilo i takvih kad ti ništa ne ide od ruke. Ili noge. Svejedno.
I sam igram nogomet, da stvar bude bolja, u veteranskoj Premier ligi, najvišem rangu. Da stvar bude gora, nekoliko puta, možda i više nego što bi trebalo, bio sam najlošiji na terenu, ne ide pa ne ide. Uostalom, teško je biti dobar kad vas čuvaju Dario Šimić i Josip Šimunić, koji zajedno imaju 205 nastupa za hrvatsku reprezentaciju.
Dodajte im Ognjena Vukojevića, koji također igra veteransku ligu, taj tercet ima okruglih 260 nastupa za najbolje što je Hrvatska imala. Uglavnom, to ne umanjuje činjenicu da sam bio loš. Bio sam zaboravljen na terenu kao tamagotchi ili Coco Jambo. Da mi je nakon tih mojih zgražavajućih predstava netko rekao da sam bio poput Caspera, platio bih mu piće jer je to vjerojatno najblaži oblik kritike. Uostalom, Casper je dobar i prijateljski duh, kod njega nema ni najmanjeg zla. Niti gorčine, još manje neke uvredljive naravi. Ali Bruno se naljutio.
- Ne obazirem se na komentare. A ja sam Casper po tebi, ne znam vidiš li me. Ni tvoji članci me ne mogu uzdrmati. Pročitam sve i ne osvrćem se - rekao je Petković.
No, upravo su čitatelji 24sata Brunu označili kao jednog od igrača kojeg tu večer, ajmo reći, nije išlo. Kao što nije išlo mnoge. Nitko ne kaže da se nije trudio, no benefiti su bili skromni... Bruno je, da ne bi bilo zabune, sjajan nogometaš, izabran je za najboljeg nogometaša Prve HNL, što ja, u to se možete kladiti, nikad neću biti u veteranskoj ligi. S druge strane kritika su pohvale. Pohvala djeluje da se u mozgu stimulira proizvodnja neurotransmitera zaduženog za ugodu.
I, kažu psiholozi, djeluje stimulirajuće i igra nogometaša, kao i raspoloženje, je bolja. Loša stvar je što se igrač lako navikne na pohvale i entuzijazam brzo splasne. No ako će pohvala kod Petkovića djelovati stimulirajuće za Wembley, odmah ćemo mu se ispričati i reći: “Bruno, bio si najbolji protiv Belgije. Bolji nego što si bio protiv Slovačke i Mađarske, kad si se poigravao s braničima poput srednjoškolaca. ili Benfice u Maksimiru, kad si donio pobjedu. U Bruxellesu si odigrao utakmicu života. Samo, daj na Wembleyu odigraj mrvicu bolje nego u Bruxellesu.