Igrači Hajduka odrađivali su laganiji trening na glavnom terenu stadiona na Poljudu, uvježbavali su lijnije kretanja uoči sinoćnjeg gostovanja u Osijeku. Odjednom je praznim poljudskim tribinama odjeknuo bolan krik.
- O, ne... Bože dragi, pukla je! - povikao je netko i svi su se okupili oko Marijana Buljata koji se bolno grčio na terenu držeći se za potkoljenicu desne noge.
Bio je to jedan od bezazlenih duela, kakvih na svakom treningu ima na stotine. Ibričić je pokušao driblingom proći kroz protivničku obranu, na njega su startali Marijan Buljat i Matej Jonjić. Na nesreću sudarili su se i Buljatu su pukle obje kosti desne potkoljenice.
U teren su odmah utrčali maseri i liječnik dr. Jurica Rakić, no mogli su jedino imobilizirati nogu i sačekati Hitnu pomoć, koja je Marijana odvezla u splitsku bolnicu. U nedjelju, nakon operacije, Buljat je polako dolazio k sebi.
- Vratio sam se nakon prvog loma noge, vratit ću se i nakon ovoga, tek mi je 29 godina – govorio je nakon operacije u sobi broj devet “Traume 2” splitske bolnice teško ozlijeđeni, ali optimistični Zadranin.
Kažu, što te ne ubije to te ojača, a Marijana je tijekom karijere puno toga moglo ojačati.
- Prošao sam zbilja svašta i iz svega izašao jači, siguran sam kako će i ovoga puta biti tako. Daj Bože da to bude za 6 mjeseci kako je prognozirao doktor Čukelj, a ne duže...
Nikome ne zamjera što se ozlijedio:
- Bio je bezazlen start kakvih ima na stotine, ni sam se dobro ne sjećam što je bilo točno.
Odmah iste večeri posjetili su ga Jurica Buljat i Hrvoje Vejić, u nedjelju supruga... Špacini dečki već su bili u Osijeku...