Tužan i potišten bio je trener Hajduka Damir Burić nakon remija u Zaprešiću. Kako i ne bi bio, svjestan je da su mu potonule sve lađe, da njegova momčad tone, a on joj  ne uspijeva udahnuti svježi zrak i izvući je krize u koju su upali nakon dva poraza u Gorici. Gorica je bila prijelomni trenutak a sve što je uslijedilo nakon ta dva poraza bilo je samo posljedica, bilo je mučenje svih koji imaju Hajduk u srcu. Mučenje je bila i ona sretna pobjeda nad Osijekom, i još sretniji remi s Dinamom, a o debaklu protiv Rijeke i sinoćnjem remiju kod davljenika Intera ne treba ni trošiti riječi. Mučenje od prve do zadnje minute u svakoj od te četiri utakmice, pa je jedino logično pitanje što još čelni ljudi Hajduka čekaju, što se još treba dogoditi da bi oni napokon reagirali?

Otišao je arhitekt ''momčadi bez napadača'' Saša Bjelanović, otišao je Oreščanin koji je neuigranu i nepripremljenu momčad uveo u sezonu, i kao posljedica ''rada'' njih dvojice, agoniju sada proživljava Burić, koga naravno ne treba amnestirati od njegovog dijela krivnje, baš kao ni čelnike kluba koji mu nimalo ne olakšavaju situaciju. A mogli su, kupnjom napadača, imenovanjem novog sportskog direktora, bezrezervnom podrškom kad je krenulo loše..., bilo čime, pa čak i smjenom, jer ovako dalje ne ide, a šutnja i odugovlačenje samo produbljavaju krizu.  

Situacija je otišla toliko daleko da je čak i maštovitom Buriću ponestalo argumenata i opravdanja za ovu agoniju koju gledamo, pa je u Zaprešiću izvukao novi, koji još nikad nismo čuli. Kao jedan od ključnih problema neefikasne igre i remija istakao je izostanak izvođača kornera kapetana Josipa Juranovića!?
- Ne znam ni sam koliko smo kornera imali, imao sam osjećaj da stalno izvodimo kornere, ali nedostajao nam je igrač koji izvodi kornere i nismo bili opasni u tim situacijama, nismo ni iz prekida uspjeli otvoriti utakmicu – kazao je Burić.

U prvim tren pomislio bi čovjek da priča o nepogrešivom NFL kickeru Baltimore Ravensa Justinu Tuckeru, ili u najmanju ruku o legendarnom Blažu Sliškoviću čiji su korneri uvijek bili pola gola, a znao je zabiti i direktno iz kornera. I ne samo to, pomislio bi čovjek nakon Burićevih riječi da je Hajduk zabio bar četvrtinu golova iz uigranih akcija nakon udaraca iz kuta. Kad ono..., ćorak!

Hajduk je u tekućoj sezoni u sva tri natjecanja u kojima je sudjelovao odigrao 22 utakmice i zabio 34 gola. Znate li koliko ih je zabio iz kornera? Niti jedan jedini! Pa čak i ako ćemo biti blagonakloni i priznati da je Simićev gol u prvom kolu protiv Istre postignut nakon kornera, iako je golman Čondrić imao loptu u rukama ali mu je ona ispala pred natrčalog Simića, i taj korner nije izveo Juranović, nego Gyurcso.  

I tako, Burićev Hajduk tone, a opravdanja je sve manje. Čak se i stara dobra ''nesreća'' već pomalo izlizala od upotrebe. Hajduk nakon debakla od Rijeke više nije neporažen na domaćem terenu, više nije ni najefikasniji u ligi, nema više ni najčvršću obranu, a i drugo mjesto je pod velikim znakom pitanja. Statistika je neumoljiva, Hajduk se s osam uzastopnih gostovanja vraćao kući bez pobjede a zadnja momčad koju je svladao u gostima bio je Varaždin još u srpnju!? Kad se tome doda da Burić ima najlošiji bodovni učinak od petorice zadnjih trenera koji su vodili Hajduka 18 kola, da je u pet zadnjih kola Hajduk osvojio jednako toliko bodova i samo su Inter, Istra i Varaždin lošiji, pitanje je što još čekaju čelnici kluba. Poraz od Istre?

Ozbiljni nogometni klubovi, kakav Hajduk po svojoj povijesti, rezultatima i značaju svakako jest, imaju timove kompetentnih ljudi koji dugi niz godina promišljaju i slažu dugoročnu stručnu politiku kluba. Iako je usporedba pretjerana, recimo poput Rummeniggea i Hoenessa u Bayernu. Hajdukovu stručnu politiku danas vode ''nadzornici'' kojima to nije posao, niti imaju veze s nogometom, predsjednik Brbić koji također nije čovjek iz svijeta nogometa, i trener Damir Burić. I to je sve!?

Nemoguće je da se u 21. stoljeću, u kome je nogomet evoluirao do te mjere da su znanost i struka uključena u sve procese, Hajduk oslanja na improvizaciju. Jer ovo što se trenutno događa na Poljudu kada je u pitanju stručna politika, ni ne može se nazvati drugačije nego improvizacijom, po onoj - ''drži vodu dok majstori odu''. I što je najgore od svega, majstori su se već odavno naplatili i otišli, a voda curi na sve strane.