Prije godinu dana nastala je velika praznima u hrvatskom sportu. Prvog dana ožujka preminuo je veliki Zlatko Cico Kranjčar.
Legendarni nogometaš i trener, bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, od 18. je veljače bio u bolnici zbog problema s jetrom. Najprije u zadarskoj, a nakon deset dana liječenja, zbog pogoršanja stanja, prevezli su ga u Zagreb, no nije se uspio izvući. Na liječenju se zarazio bolničkom bakterijom od koje je, nažalost, preminuo 1. ožujka 2021. godine.
Dinamo je obožavao i živio za njega, bio je miljenik navijač, simbol Dinama te maskota kluba. Cico je jedan od rijetkih u tome razdoblju koji je dobio tu čast da dobije svoju figuricu.
- Svi su tada furali i frizure bitlsice, zato i ta moja maskota ima dugu kosu. Lijepa mi je uspomena maskota, i to uspomena na sam početak jer napravili su je 1974. Tad su svi veliki klubovi imali maskotu, a Dinamo je izabrao mene - ispričao je Cico jednom prilikom za HRT.
Godinu dana nakon njegove smrti legendarna figurica osvanula je na njegovom posljednjem počivalištu u Aleji velikana. Denis Krašković je povodom prve godišnjice smrti izradio kipić figurice Cice koja je bila hit 80-ih. Ona je prikaz svega onoga što je Cico predstavljao.
Bio je vezan za Dinamo koji mu je bio broj jedan, uz obitelj i prijatelje, a s 'modrima' je u blistavoj desetogodišnjoj eri osvojio prvenstvo bivše države 1982. i dva Kupa. Bio je lider i najbolji igrač te legendarne generacije koja je nakon 24 godine čekanja pod ravnanjem Ćire Blaževića vratila naslov prvaka u Zagreb, a trofeje je nastavio osvajati u bečkom Rapidu gdje je otišao 1983. godine.
Cico je od malih nogu bio umjetnik s loptom.
- Cico je imao strašne lažnjake, udarac lijevom, desnom, glava. Bio je kompletan. Centarfor, lažni centarfor, igrao je lažno desno krilo. Bio je vrlo opasan, sjećam ga se iz Rapida. Cico je uz svoje ponašanje, svoj osmijeh, dobrotu, oborio sve s nogu i bio je tamo kao doma uz Peru Bručića koji je prvi došao - rekao nam je Tomislav Ivković.
Kranjčar je bio prvi kapetan Hrvatske, u onoj povijesnoj utakmici protiv SAD-a 1990. godine, a svoj životni cilj ispunio je kada je postao izbornik reprezentacije. One scene iz Berlina sa SP-a iz 2006. godine i dan danas se prepričavaju. Hrvatska u prvom kolu igra protiv aktualnog i tada nevjerojatno moćnog Brazila, na stadionu 60 tisuća ljudi, a većina njih u kockicama. Desetak tisuća grla pjeva hrvatsku himnu, nema tko se nije naježio tog dana. Hrvatska na tome SP-u kao da je igrala na domaćem terenu. Bila je to čudesna atmosfera.
A Cici je to bio jedan od najemotivnijih dana u životu. Srce mu je bilo puno, pustio je suzu i rekao Tomislav Ivkoviću:
- Tomek, sad mogu umrijeti, ovo je strašno.