Da, ode Slovenija na SP. Kad sam to čuo htio sam propasti u zemlju od tuge, rekao je Ćiro Blažević nakon poraza od Portugala. Do kasno u noć tugovao je u malom društvu u predvorju hotela u Zenici. Riječi su iz njega izlazile polako i tiho. Vidjelo se da mu je teško.
- Neće mene nitko tu istjerati. Tu nema Mamića, ali dobro ću razmisliti hoću li se baviti trenerskim poslom. Umoran sam, jako sam umoran. Iscrpio sam se. Dao sam sve što sam mogao dati - rekao je Ćiro i teško uzdahnuo:
- Joj Bože, na poluvremenu sam bio siguran da ćemo proći.
Ćiro se osvrnuo i na napadački dvojac koji ga je i doveo u dokvalifikacije.
- Ne ide na čast Džeki i Ibiševiću što u 180 minuta Portugalu nisu zabili gol.
Ćiro ne zna što dalje, možda ponovno sjedne na klupu.
- Ako znam neka me Bog ubije. Možda da pobjegnem od svega, ali nemam nikakav plan. Starim, ali se osjećam kao mladić. Spavam 4,5 sata uvrh glave - priča Ćiro, a netko od malobrojnih budnih je dobacio:
Pa Einstein je spavao je samo sat vremena
- Ah, Einstein... - uzvratio je Ćiro. Nije u njemu bilo više vatre za šalu, no tvrdi da je još tražen.
- Imam dvije ponude. Nakon utakmice stigla je i treća. Toliko nisam imao ni kad sam bio mlad. Ali ja razmišljam da li da se bavim trenerskim poslom. Nema više smisla. Moja taktika je bila da zadnjih 15 minuta napadnem svim oružjem. Ali, eto... - završio je Ćiro i povukao se u osamu svoje hotelske sobe. Ujutro stanje u Ćirinoj glavi nije bilo ništa bistrije.
- Ma još mi je gore. Ispao je i Hiddink, ali on ima pet milijuna eura plaću. Ja ovo radim iz sentimenta, imam 5000 eura. Bojim se za život, da me srce ne strefi. Ozbiljno vam kažem, tlakomjer mi je cijelo vrijeme upaljen - priča danas Ćiro.