Igor Pamić istrčao je na travnjak karlovačkog stadiona u laganom trku. Prije svih igrača. Publika mu je pljeskala, on je otpozdravio skupljenih ruku. Kao što je nekad u Maksimiru otpozdravljao Ćiro Blažević. Tada je “šef” oko vrata imao bijeli šal, Paminjo, pak, ne skida s glave bijelu šiltericu.
- Nosim je od početka ove sezone i nosit ću je dok mi ovako dobro ide. Ako počnemo gubiti, promijenit ću je - nasmijao se Pamić, koji je utakmicu vodio u sportskoj majici s kapuljačom te s onom kapom na glavi izgledao poput navijača s tribina.
- Ma, u tome se najbolje osjećam, to je moj stil. Ali, imam ja i odijelo, bit će vremena za odijelo i kravatu, za svečane trenutke.
S druge strane bio je imenjak, generacija, Štimac. Ali, stil potpuno drugačiji. On je iz svlačionice izišao zadnji, iza svih igrača. U sakou i košulji lagano je otišao do klupe.
- Gledaj ih. Paminjo u trenirci, a Štico u košulji od 500 i sakou od 1000 eura - prokomentirao je stariji Karlovčanin na tribini.
A od utakmice Karlovca i Zagreba (0-0) zanimljivije je bilo gledati kako “igraju” Pamić i Štimac. Div iz Žminja malo je sjedio, malo skakao, svaki put zapljeskao svojim igračima. Drugi Igor je za to vrijeme stajao uz kućicu, s rukama u džepovima. Pred kraj se počeo češkati, čekajući svoj prvi bod.