Kako je dobro vidjeti te opet, staviti ruke na tvoja ramena, zaorilo je s tribina Draženova doma kao u dobra stara vremena. Barem na trenutak pomislili smo da nas je netko vratio u ona stara slavna vremena naše košarke. Ispunjen Draženov dom i sjajna atmosfera. Kip Dražena Petrovića koji ponosno promatra svitu koja je skupljala ispred njegovog doma. Bilo je lijepo barem na dva sata zaboraviti na sve probleme i negativnosti, kaljuže u kojima godinama pliva hrvatska košarka i neizvjesnu budućnost te uživati u košarci.
Cibona je u fantastičnoj atmosferi pred više od 2500 ljudi lakše od očekivanog srušila Cedevitu (86-66) u finalu Kupa Krešimira Ćosića i okitila se devetim trofejem u ovome natjecanju čime je postala apsolutni rekorder. Klub je u teškim problemima posljednjih godina, igrači su mjesecima bez plaće, ali ovo je bila noć u kojoj ništa to nije bilo važno. Bila je ovo prva završnica kupa u kojoj su klubovi dobili novčane nagrade. Cedeviti je kao finalistu pripala nagrada od pet tisuća eura, a osvajaču deset tisuća eura.
Kada je Jakov Mustapić četiri minute prije kraja prve četvrtine položio za 18-13 vodstvo Cedevite, malo tko je mogao pomisliti da će to biti početak kraja njegove momčadi. Naglo su stali, a pod svjetlima reflektora zabljesnula je čudesna Cibonina serija. Zavladala je vitaminska suša, Cedevita osam minuta nije znala za koš, a 'vukovi' su za to vrijeme napravili nevjerojatnih 19-0 s kojima su došli do ogromnih 32-18! Serija koja je presudila utakmicu.
Vitamini su ostali bez - vitamina. Vanjski šutevi, koji su ih služili u prvoj četvrtini, odjednom su zaštekali. Promašivali su ono što im je Krunoslav Simon servirao, a toga je bilo jako malo. Sesar je znao kako zaustaviti njegovu kreaciju. Preuzimao je i on odgovornost u napadu, pokušao na svoju klasu vratiti utakmicu u egal, ali Cibosi su ga sjajno zatvorili zonskom obranom. Jer niti jedan igrač ne može sam zaustaviti ovog maestra. Bivši hrvatski reprezentativac bio je nervozan, krajem utakmice ušao je u žestoki verbalni sukob s trenerom Cibone Josipom Sesarom. Morali su ih suci razdvajati. Nemoćni Simon na kraju je zabio tek šest koševa.
U panici i bezidejnosti igrači Cedevite srljali su u nerezonske šuteve, zabijali se u reket. Klizili su u propast, dok je razjareni Damir Mulaomerović s razrogačenim očima gotovo ušao u parket. Klizao se u svome prostoru, mahao rukama, kolutao očima. Bio je ljutit na svoje igrače, brojne pogreške u igri i plivanja u obrani, ali i na suce. Ovaj put je sako ipak ostao na njemu.
- Pa kako ovo nije faul, gdje ti gledaš, čovječe - vikao je bivši hrvatski izbornik pa nešto i sam sebi promrmljao u bradu. Možete i pretpostaviti što.
S druge strane, Josip Sesar na trenutke hladan kao led i samouvjeren do neba, a onda eksplozija emocija. Točno je znao kako zaustaviti Cedevitu, a to je začepiti njenu žilu kucavicu. Krunu Simona. Njegovi igrači samo su slijedili naputke 'mostarskog Jordana' i rezultat se vidio na parketu.
Ciboni je u napadu apsolutno sve ulazilo. Borna Kapusta, pravi košarkaški španer koji ima oči na leđima, gađao je suigrače u trepavicu, stvarao višak pa i sam zabijao kada je trebalo. Cedevitina mladost plivala je u obrani i Cibona je je s nevjerojatnih 19-0 prelomila susret. Cedevita je čak osam minuta bila bez koša pa je ta prednost 'vukova' mogla biti i puno veća od tih 45-31.
Sve je upućivalo na to kako će trofej Krešimira Ćosića ostati u Draženovu domu, očekivala se šetnja i odrađivanje posla, no energični i uporni Cedevitini mladići pod ravnanjem dirigenta Krune Simona i sjajnog Jakova Mustapića uspjele su uvesti kratku neizvjesnost u utakmicu. Cibona je imala čak plus 18, ali kako je utakmica odmicala, tako se prednost topila. Krajem treće četvrtine spustili su na prihvatljivih minus osam, u posljednjoj četvrtini spustili na minus šest, ali to je bilo to. Cibona se razbudila, odnosno Borna Kapusta sam je pobijedio Cedevitu. U dvije minute zabio je deset koševa. Bila je to njegova simultanka, trenutak inspiracije i trenutak kojim je svojoj momčadi donio trofej. Apsolutni MVP finala s 27 koševa i osam koševa koji je zasjenio velikog Simona. Bila je to košarkaška rapsodija košarkaškog španera i njegov trenutak za pamćenje
U posljednjoj minuti utakmice, cijela dvorana bila je na nogama. Navijači Cibone, oni koji simpatiziraju Cedevitu, ma baš svi. S razglasa se začula legendarna 'Kako je dobro vidjeti te opet'. Cijela dvorana sama je nastavila pjevati. Treba li uopće više išta dodati?