Kako resetirati sportski tim nakon neuspjeha, izgraditi povjerenje i disciplinu u kratkom vremenu, kako vratiti pobjednički mentalitet momčadi koju su mnogi otpisali? O tome i pritisku rezultata na petom Sunset Sports Festivalu u Zadru govorio je izbornik hrvatske rukometne reprezentacije Dagur Sigurdsson (53) u razgovoru s novinarom HTV-a Markom Šapitom.
- Morate se prilagoditi, ne možete kopirati filozofiju jedne momčadi na drugu, ponekad morate promijeniti smjer i kad dugo vodite istu momčad. Definitivno se morate prilagoditi. Kad sam došao u Hrvatsku, morao sam odmah doći do rezultata jer smo odmah imali kvalifikacije za Olimpijske igre, odmah je to bio veliki pritisak. Imali smo utakmice protiv Njemačke i Austrije, tad bolje rangirane od Hrvatske, igrali smo u Njemačkoj. Samo su se dvoje momčadi mogle plasirati i pobijedili smo u obje, plasirali se u Pariz. To je bio prvi pritisak koji sam iskusio - rekao je Sigurdsson pa se prisjetio prvih dana u reprezentaciji:
- Radio sam na nekim sitnicama, kako se braniti, ne previše komplicirati. Na tim Igrama rezultat nije bio dobar. Nismo bili uravnoteženi, i dalje nismo, preobražujemo momčad. Pokušavamo biti moderniji i brži. Danas Danska dominira, igra vrlo brzo, tu su i Njemačka i Island. Morali smo se prilagoditi na njih i provesti neke od njihovih kvaliteta, ali istovremeno i zadržati tradiciju hrvatske reprezentacije. Inače u sastavu imamo 16 igrača pa možete uzeti igrača koji igra samo obranu, a na OI smijete povesti samo 14 pa svi moraju igrati i napad i obranu. Morali smo se prilagoditi.
POGLEDAJTE GALERIJU: Svjetske sportske face u Zadru
Puno domaćih trenera mislilo je da treba dobiti priliku prije vas.
- Hrvatska je četvrta reprezentacija koju vodim nakon Austrije, Njemačke i Japana. Sličnu sam situaciju doživio u Njemačkoj, i oni imaju puno dobrih trenera. A možda bi i u Islandu rekli isto kad bi me doveli, haha. Mogu to razumjeti, ali nisam se previše time bavio.
A onda je sve eksplodiralo na Svjetskom prvenstvu lani u Hrvatskoj, gdje je vodio Hrvatsku do srebra.
- Imali smo problema s ozljedama nekoliko igrača tijekom turnira, moglo je otići na obje strane. Bili smo blizu poraza od Mađarske i, da nismo, vjerojatno ne bismo ovdje sjedili. Nekad je toliko tijesno na kraju, a morate shvatiti da igrate gotovo jednako kad pobjeđujete i kad gubite. A Hrvati stalno proživljavaju drame.
- Zašto sam daleko od sudaca? Volim se držati što dalje da ne bih upao u nevolju, često me muče.
Govorio je i o tome koliko se dobro maknuti iz žiže zbivanja tijekom velikih natjecanja.
- Radije se maknem u hotel nego da budem, recimo, u olimpijskom selu. Meni je to kao Disneyland.
Duvnjak je na SP-u igrao s jednom nogom više od polovice turnira.
- Da je to bilo pred početak, vjerojatno bih ga maknuo, ali već smo bili duboko u turniru i zbog atmosfere u reprezentaciji nisam to htio napraviti. Uloga kapetana je jako važna. Ne morate brinuti o situaciji u svlačionici, o tome idu li igrači u pravom smjeru. Naravno da puno toga morate napraviti sami. Puno trenera želi o svemu odlučivati, ja nisam takav, nešto prepustim i igračima, ali i nemam problema s tim da nekoga izbacim iz momčadi. Dam im povjerenje, ali ga moraju opravdati.
Nije čovjek koji se voli previše eksponirati.
- Pokušavam život držati privatnim, a tijekom natjecanja naravno konstantno govorim.
Uspio je narod, kojemu je inače nogomet broj jedan, dva i tri, ponovno zaludjeti rukometom.
- Drago mi je zbog toga. I kad je otišao Dule, nije isto. Ne želim davati velika obećanja, u rukometu su jako velika očekivanja, Danska stalno dominira. Izgubit će jednog dana, a ja želim biti tamo kad se to dogodi, haha. I ne samo na tribini, nego i na drugoj klupi.
Koliko koristite tehnologiju danas?
- Koristim umjetnu inteligenciju, pratim 35-40 igrača kako igraju, velika je količina podataka, javi mi ako neki igrač propusti više od dvije utakmice, provjerit će što se zbiva i tako dalje. Ali ne volim se previše oslanjati na to. Igračima može biti dosadno, a vi želite da se zabave kad se sretnu, za razliku od Njemačke, Austrije i Japana, gdje je drugačije. U Hrvatskoj se drže kao obitelj, češće izlazimo na večere i pazimo na atmosferu. Ali obitelji su i opasne, ako se tamo nešto dogodi, onda je drama. To su dvije strane medalje.
Kako se nosite s pritiskom i kako komunicirate s igračima?
- Nisam tip koji voli govoriti o uživanju u igri. Moja je filozofija da koncentracija dolazi iz straha. Ako se bojite da ćete izgubiti ili nećete igrati dobro, bit ćete koncentriraniji, vaša svjesnost igra sama i ne morate puno razmišljati o tome. Neće vam mozak isto raditi ako ne osjećate taj strah. Ali ne želim biti taj koji će igračima usaditi strah, igračima uoči utakmica puštam dobre akcije protivnika jer ne želim da se opuste i misle kako će lako igrati. Ne razgovaram previše s igračima, provjerim jesu li dobro, a onda idemo na treninge i puštam ih da se međusobno upoznaju.
Vaša izjava s SP-a, kritika na uvjete i organizaciju, priskrbila vam je kaznu EHF-a od 4000 eura.
- Možda nije bilo pravo mjesto, ali je došlo do promjena. I drago mi je da ću platiti za te promjene.