Nadzorni odbor Hajduka smijenio je predsjednika Marina Brbića, sportski direktor Goran Vučević odstupio je sam, a navijači su nakon mučnog proljeća i trećeg poraza u nizu okrenuli palac dolje i treneru Damiru Buriću, koji je unatoč svemu dobio mandat da samostalno posloži i pripremi momčad za narednu sezonu. Zvuči konfuzno? E, to vam je današnji Hajduk.

Otužno prazna svečana loža, zvižduci i uvrede s istoka i zapada te znakoviti muk i vrlo jasna poruka na transparentu izvješenom na ogradi sjeverne tribine, ispratili su igrače Hajduka s Poljuda nakon zadnje domaće utakmice ove sezone, u kojoj su poraženi od Intera. Ne milanskoga, nego onoga iz Zaprešića.

Sve je isto kao lani

Nikad više članova kluba i pretplatnika, nikad bolja financijska situacija u klubu, a s druge strane, nikad lošije igre, nikad manje kvalitete u momčadi, sloge u vodstvu te što je najgore, nikad manje optimizma pred narednu sezonu.

- Buriću vrati se u Njemačku - vikali su navijači sa zapadne tribine, ali ih on nije mogao čuti. Čim je Križarić odsvirao kraj, odjurio je u svlačionicu.

U nekim drugim vremenima, nakon ovakvog proljeća Burićeva bi se glava prva zakotrljala niz stepenice Poljuda. Danas? U nedostatku predsjednika i sportskog direktora, Burića je NO ekskulpirao od bilo kakve krivnje te mu je dao odriješene ruke i fond od 15 milijuna kuna da posloži momčad za narednu sezonu. Čime je zaslužio povjerenje? Time što nije otišao s Brbićem i Vučevićem.

Jer objektivna ocjena Burićeve sezone je identična onoj iz sezone ranije, u kojoj su momčad vodili Tudor, Vukas, Poklepović i Vučević. Treće mjesto u prvenstvu s ogromnim bodovnim zaostatkom za Dinamom i Rijekom, ispadanje u polufinalu Kupa (lani od Splita, ove godine od Dinama), te u fazi doigravanja za Europsku ligu (lani od Dnjipra, ove godine od Slovan Libereca).

Istina imao je njegov Hajduk i dvije lijepe serije pozitivnih rezultata, početkom studenoga držali su i prvo mjesto na HNL ljestvici, a olakotna mu je okolnost i što su mu u zimskoj stanci prodana četiri vrlo važna igrača. Ali, zar isto nije proživljavao i Tudor, i Krstičević..., kojima su također prodavani najbolji mladi igrači, kako bi se pokrpao minus u klupskoj blagajni.

Zna raditi, ali fali prakse

Sad kad se Hajduk napokon dočepao pozitivne nule, te ne mora prodavati igrače da bi preživio, u nedostatku drugog rješenja, sve ovlasti gurnute su u ruke treneru, koji na primjerima Balića, Malokua i Vlašića nije potvrdio da zna povećati vrijednost vlastitih igrača, a na primjerima Arteage, Radčenka, Veleza... nije dokazao ni da se snalazi u ulozi sportskog direktora/menadžera.

Smjenom Brbića Hajduk je ostao bez kvalitetnog predsjednika, odstupanjem Vučevića ostao je i bez pouzdanog sportskog direktora, a povećavanjem obima posla i ovlasti, mogao bi prerano izgubiti i talentiranog trenera, koji je pokazao da zna raditi, ali mu još uvijek nedostaje prakse i iskustva.

PLUS BURIĆA: Radoholičar koji očito zna - Hajduk je u jednom dijelu sezone bio organiziran i posložen, branio se vrlo dobro, vidio se rukopis trenera. Burić voli i želi raditi, a sad je i iskusniji.

MINUS BURIĆA: Rezultat, napredak mladih - Bodovno se nije približio Dinamu i Rijeci, a pritom Vlašić nije napredovao kako je mogao, Balić je otišao ljutit, njegovim putem će i Maloku...