Bilo je i bit će igrača za koje, kad se crta podvuče, nikome nije važno čiji dres nose jer su - univerzalno poštivani i od svojih navijača i od protivnika.
Derby della Madonnina na San Siru pohodio sam jedno 15-20 puta. Navijači Milana Nicolu Bertija ne bi ni spomenuli bez uvrede, navijači Intera uz Gattusa bi svaki put vezali psovku. Ali nikada se niti jedan Milanista, ni u kafiću nakon najtežeg poraza, nije blatom nabacivao na račun zanettijeve legende. Kao što Interistima preko usana nisu išle uvrede kada bi se spomenuo Baresi.
Ima takvih sportaša. Ljudi kao što su Javier Zanetti ili Franco Baresi. Ili... Darijo Srna. Od Čapljine i Metkovića preko Hajduka i Šahtara do Cagliarija i Serie A. Jači od rata u drugom domu u Donjecku, jači od optužbi da se dopingira. Za Hrvatsku: 134 puta. Od toga 68 puta kao kapetan. Vođa. Uvijek prvi. I kad usred Europskog prvenstva ode kući, pokopa oca pa se vrati povesti suigrače u slijedeći izazov.
Imao je 36 kada je nakon 15 godina zaokružio svoju priču u Šahtaru. U kojem je , naravno, kao stranac, također bio kapetan. Tražio ga je Inter, ali poseban kakav jest otišao je u - Cagliari. U prva tri kola odigrao svih 270 minuta, a na Sardiniji svi konstatirali: navijači imaju novog ljubimca. Normalno da imaju. To je: Darijo Srna. Blizu četrdeset, a 24 utakmica u Serie A. I svaku sa svime što ima. Ili 100%, ili nikako.
Cagliari je u ugodnoj sredini tablice, trener Rolando Maran ima beka/play-makera, mladi imaju uzor, navijači imaju ljubimca. Proglašavan je najboljim igračem ukrajinske lige, bio je u idealnim momčadima Lige prvaka i Europske lige. Za Hrvatsku je od 2002.-2016. igrao na dva Svjetska i četiri Europska prvenstva. A prije toga za sve mlade selekcije Vatrenih.
Danas je napunio 37 godina. Na Sardiniji igra kao da mu je 17. Rekorder, nogometaš i sportaš za sva vremena. Uzor, putokaz svakoj generaciji koja dođe iza njega... Sretan rođendan, kapetane!