Evo me, baš se vozimo otvorenim autobusom prema gradu, ovdje je ludnica, pričao je iz Milana hrvatski reprezentativac Dario Šimić, a u pozadini buka, navijanje. - Na aerodromu nas je dočekalo oko pet tisuća ljudi, tisuće su i u gradu. Ali pravo slavlje bit će u petak na San Siru. Ma, slavili smo mi i u Ateni, ali nije bilo tako urnebesno kao što će biti sutra. Dario Šimić u srijedu je po drugi put postao europski nogometni prvak. Iako ni u ovom finalu, kao ni u onome 2003. u Manchesteru protiv Juventusa, nije igrao ni minute, postao je novi rekorder. Nijedan naš nogometaš ne može se pohvaliti da je dvaput držao u rukama najvrjedniji klupski nogometni pehar. - Da, mislim da sam jedini. Što da kažem, lijepo je to - ostao je Dario malo zatečen, a još se više zbunio kad je trebao nabrojati sve što je osvojio u svojoj nogometnoj karijeri. Uh, stvarno je bilo puno toga, tko bi se sjetio svega. Pet-šest prvenstava, pet-šest kupova, ova dva naslova prvaka Europe..., kaže Dario, koji je uza sve to i rekorder po nastupima (87) u reprezentaciji. Zaista, to je karijera kakvu se teško može i sanjati.