Doktor Luka, profesor Perišić, maestro Petković i genije Vlašić. Poker asova! Uh, kako smo izgledali, toliko dobro da bismo ovo mogli gledati cijelu noć. Ovako, dame i gospodo, izgleda Hrvatska kad se igra sa srcem. Ondo to izgleda toliko veličanstveno da je i veliki Luka Modrić zapljeskao Vlašiću, Brekalu i Petkoviću, dečkima koji dolaze.
"Večeras je naša fešta, večeras se vino pije", orilo se stadionom u Trnavi, dok su izgubljeni Slovaci pokušavali shvatiti što ih je to snašlo.
Jedni kažu uragan, drugi pak misle da pojava nije ovozemaljska, treći još razbijaju glavu. Titula svjetskog doprvaka uglavnom kod protivničke momčadi izazove onaj dodatni impuls, izvuče ono najbolje. Kod Slovaka je izazvao potpuno suprotni efekt, preplašili su se Hrvatske kao pile mesara.
S razlogom, jer u prve 44 minute Slovaci samo nekim čudom (greda Brozovića, pa greda i vratnica Perišića), pa i neobjašnjivim zakonima fizike, jer trebalo bi izračunati vjerojatnost s dva metra prebaciti 244 centimetara visok gol (Vida), nisu gubili tri razlike. A onda, kad su potrošili svih devet života, pa i tih 44 minuta Božje naklonosti, u samo dvije minute primili su dva.
Onako, kako to rade prave momčadi. Jedan u zadnjoj minuti prvog poluvremena, za miran odmor, i jedan u prvoj minuti drugog poluvremena, za miran nastavak.
I nemojte misliti da je ovo nekakva bezvezna Slovačka, to je momčad koja je 2014. pobijedila najjaču Španjolsku u povijesti. Ali večeras u Trnavi gostovala je momčad koja je održala nogometnu lekciju Slovacima. Lekciju za neke buduće naraštaje.
Unatoč svim nedaćama Dalićeva momčad postavila se autoritativno i demonstrirala moć i snagu koja nas je krasila prošlo ljeto u Rusiji. Ovako goropadno nismo djelovali još od razbijanja Argentine, pa kasnije i Engleske.
A dok su se 'vatreni' poigravali sa Slovacima, Ivan Rakitić u Španjolskoj je ispijao rakiju. Puno se frustracije nakupilo u tom dečku, koji nam je u Rusiji donio toliko veselja, no mogao je, bez grižnje savjesti, nazdraviti dečkima u Slovačkoj, pogotovo Nikoli Vlašiću, koji je pokazao da, kad je budućnost Hrvatske u pitanju, možemo mirno spavati.
Vlašić, Brekalo i Petković pokazali su da ova Hrvatska ne ovisi o jednom igraču, da i kad nema Rakitića, Kramarića, Vrsaljka, Kovačića, kad ostanemo bez Mandžukića i kad 'nadureni' Kalinić ne želi igrati, i kad u "pet do dvanaest" uskoči Karlo Bartolec i odigra kao da je deset godina u reprezentaciji, da nema straha.
Bez brige, imamo Petkovića. Onako kako je Petković vrtio Škriniara, igrača Intera, vidjeli smo još samo kod Maradone i onih nesretnih Engleza 1986.
Večeras Hrvati mogu biti ponosni na svoju reprezentaciju. Mogu mirno spavati i planirati godišnji odmor za sljedeće ljeto. Igra se nekakvo Europsko prvenstvo, a mi već imamo kartu. Budite bez brige, u džepu je. Ovakva Hrvatska ne može je ispustiti.