Arijan Ademi danas je, uz Dominika Livakovića, najveća snaga Dinama. Europskog Dinama. Kapetan "modrih" odradio je još jednu fantastičnu utakmicu, odveo Zagrepčane do pobjede u Klagenfurtu. A vjerujemo i do još jednog, tek drugog europskog proljeća, u posljednjih 50 godina. Dinamo je sada na "korak do", samo jedan bod u posljednja dva nastupa (Feyenoord vani i CSKA doma) odvest će hrvatskog prvaka u "nogometni raj".
Dinamov kapetan već je više od 10 godina stanovnik Maksimira, a u proteklom desetljeću u modrom je dresu imao velikih uspona i padova. Baš kao i na utakmici u Austriji. Arijan Ademi igrao je dobro cijelo vrijeme, ali je u prvom dijelu promašivao nemoguće, u dva navrata iz sjajnih situacija propustio matirati domaćeg vratara. No, onda u nastavku kapetanski poveo Dinamo, s dvije asistencije (za Petkovića i Ivanušeca) riješio pitanje pobjednika.
Tih klagenfurtskih 90 minuta slikovito opisuje desetogodišnji život Ademija u Zagrebu. Trnovit put od tragičara do junaka, put prožet brojnim usponima i padovima. No, Ademi nikada nije odustao, uvijek se vraćao još jači. Kako poslije dvogodišnje suspenzije, tako i poslije dva velika promašaja u Klagenfurtu. Arijan Ademi već je godinama "alfa i omega", ali i zaštitni znak Dinama.
Ikona zagrebačkog kluba u Klagenfurtu je upisala 76. europski nastup za Dinamo čime se na vrhu te ljestvice izjednačila sa Sammirom. Ali, dvojbe nema, Ademi će već ove godine prestići nekadašnjeg ljubitelja maksimirskih tribina, pa postati apsolutni rekorder. Zasluženo. Zanimljivo, svoju prvu europsku utakmicu za Dinamo odigrao je prije 3767 dana, jednostavnije prije 10 godina i tri mjeseca.
Dinamo je tada (4. kolovoza 2010.) u Maksimiru dočekao Šerif, u jednoj od najtežih europskih večeri, na penale ispao od skromnih Moldavaca. Za "modre" su tog dana još zaigrali Lončarić, Vrsaljko, Bišćan, Mesarić, Cufré, Badelj, Etto, Slepička, Sammir, Rukavina, Ibanez, Calello i Dodo, dok je na klupi bio Velimir Zajec. Srećom, nekih već "mali milijun godina" nema u Dinamu, a Ademi je i dalje tu, i dalje nositelj hrvatskog prvaka.
A u tih 10 Ademijevih Dinamovih godina, bilo je svega i svačega, o tome se može napisati jedan pravi "bestseller". Arijan Ademi je 2013. godine pod vodstvom Igora Štimca skupio tri nastupa za hrvatsku reprezentaciju, a onda dolaskom Nike Kovača potpuno nestao s reprezentativne scene. Naravno, Ademi se nadao novom pozivu među "vatrene", a kako taj nije stizao, odlučio je 2014. godine igrati za Makedoniju.
I eto, šest godina kasnije, Ademi je sa svojom reprezentacijom izborio nastup na Europskom prvenstvu, tako će u lipnju 2021. godine kao 30-godišnjak zaigrati na svom prvom velikom natjecanju. A kako sam kaže, "to je sanjao još kao dječak".
- S obzirom na to da igram u Dinamu koji ima puno reprezentativaca, često sam s dozom ljubomore gledao suigrače kako odlaze na velika natjecanja. Jednostavno sam to htio probati, da vidim kako izgleda. Eto, sada se to i meni dogodilo i mogu reći da je osjećaj fenomenalan. Vrijedilo je svake sekunde odricanja i truda - rekao nam je Arijan Ademi, koji ne žali što igra za domovinu svojih predaka:
- Ne, nikada nisam žalio za svojim odlukama. Kada sam odlučio zaigrati za domovinu mojih djedova, dao sam se sto posto u tu priču. Isto kao za Dinamo, idem maksimalno u svaku utakmicu i dajem cijeloga sebe. Takav sam, takav ću uvijek biti.
Najteži period u proteklom desetljeću, Ademi je imao 2015. godine, kada je poslije Dinamove veličanstvene pobjede (2-1) nad Arsenalom pao na doping testu. Disciplinska komisija Uefe kaznila ga je s četiri godine zabrane igranja, kasnije je ta kazna reducirana na dvije godine. Arijan Ademi tako se do listopada 2017. godine bavio padelom, trčkarao po Jarunu, igrao tenis, haklao mali nogomet, čak počeo trenirati kick-boks, a onda se vratio - bolji nego ikad!
- Da, izgubio sam dvije godine karijere, to mi nitko neće vratiti. A u tim sam trenucima vjerojatno bio u najboljim igračkim godinama, u najboljoj formi. Ali, gledam samo u budućnost. Da, sigurno sam jako puno nogometno izgubio, ali stasao sam u glavi, pričao je Ademi uoči povratka treninzima.
A poslije samo dva-tri mjeseca, tadašnji trener Mario Cvitanović više nije mogao ni zamisliti momčad bez Arijana Ademija koji je već u prosincu ponovo postao kapetan. Što dovoljno govori o karakteru najdugovječnijeg Dinamovog ratnika u posljednjih 10 godina. Dinamo s Ademijem i bez njega nije ista momčad, ni karakterno ni kvalitetno.