Ako se Roku Ukiću oko nečega ne smije prigovoriti, onda je to žrtvovanje za reprezentaciju. Izgubio je stotine tisuća eura u ugovorima jer su klubovi znali da će opet u reprezentaciju i opet po ozljedu.

Dino Rađa bio je sjajan košarkaš. Karijera bez mrlje. Igrač koji nikad nije bježao od odgovornosti. No Dino Rađa kao predsjednik saveza sve je suprotno od Rađe košarkaša. Loš ‘igrač’ koji bježi od odgovornosti. I kad ga za potpuni debakl hrvatske košarke prozove Roko Ukić, onda postane i krajnje neugodan.

- Ukić se mogao žrtvovati pa nije. On je sam prestao biti zainteresiran za reprezentaciju i ne znam zašto je potreba nekog tko u deset godina nije donio nijednu medalju da upire prstom, a da se ne pogleda u ogledalo - rekao je Rađa.

E, pa, Dino nije tako. Ogledalo kaže da je Roko Ukić za Hrvatsku odigrao 207 utakmica, Dino je stao na 105. Roko je bio na deset velikih natjecanja, Dino na pet. Nadalje, ogledalo kaže da je Roko najbolji asistent u povijesti Hrvatske i treći najbolji strijelac. No ono zbog čega Roku treba podignuti spomenik, je što je za Hrvatsku igrao ozlijeđen. Na EP-u 2009. ozlijedio je lakat i morao je igrati sa steznikom na kojem je potom nacrtao kockice. I sam nas je odveo na SP 2010.

Na tom SP-u igrao je sa slomljenom kosti u stopalu i bio prvi igrač reprezentacije, a na Euru 2013. igrao je s rupturom u obje tetive. Nije se žalio. Odradio je sve do kraja, čuvajući najbolje protivničke igrače. Na zadnjem Euru, kad je imao 33 godine došao je, pogađate, opet s ozljedom. Ovaj put leđa. I odigrao kao i svaki put, hrabro i sa srcem. Kako je igrao cijelu karijeru. Prigovoriti Roku da se pogledalo u ogledalo pucanj je u vlastitu sljepoočnicu.

Roko je, kad je ušao u 30-godine i kada se igrač može zapitati "što meni ovo treba, odlaze koljena, upropašteno ljeto", dolazio na svako okupljanje. I krvario na svakom natjecanju. Za istu onu Hrvatsku za koju se Dini Rađi koji put baš i nije igralo. 

Rađa mora prihvatiti kritiku jer propast i debakl hrvatske košarke nije ničija nego njegova i Vrankovićeva krivica. Birali su izbornike, lutali s igračima, nisu imali nikakav jasan plan... I netko mora snositi odgovornost. Jer kad dotaknete dno, možete u samo jednom smjeru, prema gore. I umjesto da gleda kako će hrvatsku košarku odvesti prema gore, Rađa se bavi prozivanjem hrvatskih legendi. I to onih koji su za Hrvatsku igrali dvostruko više od njega. Uostalom, Rađa je s 28 godina rekao zbogom reprezentaciji, Roko je igrao s 33...

Umjesto da pokuša izvaditi Hrvatsku iz gliba, on piše statuse po Facebooku. A napad na Ukića je ispod pojasa, jadan, nizak, ad hominem i na kraju - potpuno irelevantan. Rađa je bio veličanstven košarkaš jer je radio jednostavne stvari. Nije puno komplicirao. Kad je vidio da više ne može, maknuo se i prepustio mjesto nekom drugom. Rađa kao čelnik morao bi se ugledati na Rađu košarkaša...