"Tako se teško živi, tako se kratko živi, pa još polovica tog teškog i kratkog života nam prođe u mržnji i nesporazumima. Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako se ne može živjeti bez opraštanja." Ivo Andrić

Zašto se daje takva važnost ovom licemjeru?Baci ga van.

Kao prvo registriro sam se samo da dokazem vama velikim HRVATINAMA i vama ostalima, razumnim, Hrvatima da jos uvijek postoje ljudi koji vas vole i poštuju, bez obzira koliko nas mrzili, da VOLE, velike riječi od jednog malog običnog čovjeka, znam da ovaj komentar neće ništa promjeniti u nekim "zatucanim" glavama, ali toliko sam mržnje vidio da ste me natjerali da napišem ovaj komentar. Srbin sam, živim u Hrvatskoj, kao što vidite pišem ijekavicu, a ne ekavicu, tako sam naučen, tako su me i u školi učili, zašto bi to mene tjeralo da mrzim nekoga, ne znam, naravno niste svi isti, obično ovi što u životu nekog Srbina nisu vidjeli pišu takve gluposti, mlate praznu slamu i živciraju me svojim komentarima, pišu o ratu, a nisu se ni rodili kad se to desilo ili su tada bili manji od makovog zrna, sve je to stvar kućnog odgoja i ovih medija što vam truju mozak takvim sranjima, ako te nauče da poštuješ nekog, koliko god provokacija bilo, uvijek ćeš razmislit kako nisu svi isti i da je ta provokacija vjerojatno uzrok neke ograničenosti. Osim toga, moja mama, koja je također Srpkinja, predaje hrvatski jezik u osnovnoj školi, pa zar treba dobit otkaz samo zbog toga što je druge nacionalnosti? Pa pobogu zapitajte se malo, neki od vas još uvijek žive u vremenu Tuđmana i Miloševića, pa dokle ljudi? Dokle? Znam ja da svi vi volite svoju državu i svoj narod, volim je i ja jer živim u njoj i apsolutno mi ništa ne fali, družim se i s Hrvatim i sa Srbima i baš ništa mi ne fali, to su razumni ljudi isto kao ja, a ovi iz Zagreba i okolice što se daju prepoznat po svojoj uzrečici "kaj" mogu pričati što god hoće, oni pojma nemaju kakav je suživot nas Srba i Hrvata koji živimo blizu granice dvaju država. Zato molim vas, ostavite se glupih komentara, nitko ne zna što je ustvari Divac napravio s tom zastavom i da li bi mu Dražen oprostio, tako da je suvišno raspravljat o tome kako je Divac prevarant, koji samo želi lovu, četnik i ostala sranja, a isto tako i o tome kako je Dražen imao obraz zbog toga što mu nije oprostio, nitko ne zna što bi se desilo da je ostao živ, možda bi i oprostio, a svi vi koji ste, koliko ja znam, veliki katolici, zađite malo dublje u svoju vjeru pa pogledajte kako ona kaže da je ljudski griješiti, ali isto tako i oprostiti... Boli mene neka stvar za Divčev film i ostale gluposti, isto kao što njega boli ta ista stvar za mene... Nit' ja imam neke koristi od njegovog filma, niti on od mene što ću ga pogledat ne youtube-u... Najžalosnije u svemu tome je što ja mislim da će ovaj komentar nešto promjeniti u vašim glavama, kad svi znamo da ćete me doživit kao običnog dvadesetogodišnjaka koji pojma nema o ratu i stradanjima i koji se našao tu samo da soli nekome pamet, stvarno žalosno, ali iskreno, nemam pojma o ratu i ne zanima me ništa, tada sam bio beba i sve što znam je da sam imao sreće što su mi je rodbina živa, za razliku od nekih, kojih mi je iskreno žao, ali najiskrenije. Nisu oni krivi, što su imali tu nesretnu sudbinu, nit ja, niti neki Divac i Dražen... Ako je itko pročitao i razumio me, hvala mu, a oni kojima se ne sviđa, molim vas, nemojte me mrzit zbog toga, ništa loše nisam mislio napisati...