Ivica Olić zabio je za vodstvo Bayerna u Hoffenheimu u svojem prvenstvenom debiju. I pogledom je tražio Danijela Pranjića, zatim mu utrčao u zagrljaj. Pranja je, pak, u svojem debiju - asistirao.
- Ne znam što je u tom kraju. Da, možda je to kulen. Ili kobasice - našalio se Ivičin brat Marin, ali, doista, nije baš uobičajeno da neki veliki klub dovede dvojicu stranaca, čija su rodna mjesta udaljena tek stotinjak kilometara. Kao Olićev Davor i Pranjićeva Orahovica. I onda još oni donesu prvi bod.
- Da, zanimljivo je to, nije baš uobičajeno - smijao se Pranjić, a Olić je, također smijući se, dodao:
- Već su to Nijemci provalili, prozvali su nas 'Slavonska veza’! Odlično mi je dodao, šteta što nismo pobijedili.
Navijači Bayerna Olića su proglasili najboljim igračem susreta, od Pranjića je bolji bio još samo Van Bommel.
- Ma, Bayern je doista čudesan. Na treninzima nam je bilo toliko navijača, koliko, nažalost, ne dođe ni na jednu utakmicu u Hrvatskoj. Možda nismo toliko igrački kvalitetniji od drugih u Njemačkoj, ali Bayern je uvijek Bayern. Zabio sam gol i počeo drhtati gledajući te četiri zvjezdice (za četiri naslova prvaka Europe, nap.a.) na dresu. Strašan osjećaj - rekao je Olić, kojemu su mnogi prognozirali klupu u konkurenciji s Kloseom, Gomezom i Tonijem. No Ivica je ponovno zadivio sve.
- Nije se očekivalo, ali, eto, igrao sam. Spreman sam, super, vjerujem da ćemo i u Minsku biti pravi.
S bajke u Bayernu prebacio se brzo na reprezentativnu dramu.
- Ovo je najveća utakmica naše generacije, zaboravimo sve dosad. Jer, ako ovu ne pobijedimo, nema više ispravka. Vratio nam se Dudu, to je sjajna vijest. Početak je sezone, svi smo svježi i bit ćemo dobri.
Pranjić, pak, igrao je i u Bayernu lijevog beka, iako tu poziciju ne voli, draža mu je ona u sredini terena.
- Ha, ha, ne mogu od toga pobjeći. Igrao sam u pripremama veznog, ali sam sad morao pomoći na beku. Ma, nije bitno, glavno da igram! - kaže raspoloženi Pranjić.