U samo tri godine Tomislav Dujmović stigao je od trnja do zvijezda. Od skupljanja za kavu do večera u elitnim moskovskim restoranima.
- Ne znam kako je taj dečko mogao promaknuti svima u HNL-u... - pitao se Bilić.
A upravo su mu ti dani u H. Dragovoljcu, Interu, Međimurju bili najteži.
- Nisam imao novaca čak ni za bolji život. Plaće su kasnile ili ih nije bilo. Bio mi je veliki problem, ali ne možeš si priuštiti bolje - sjeća se Dujmović početaka.
Javljali su mu se razni menadžeri, no nije vjerovao da će mu netko pomoći.
- Otišao sam u Rusiju, u Perm. Treneri su me selili sa stopera na špicu, sve sam igrao, nije bilo bajno. No dolaskom novog trenera zabio sam gol, asistirao i tu je sve počelo. Taj gol preokrenuo mi je karijeru - kaže Dujma.
Onda je stigla ponuda repke, ali Crne Gore. Otac nije bio za.
- Nije. Bilo je dosta njih protiv, ali bilo je i dečkiju koji su mi davali podršku. Ipak, negdje duboko u sebi, nadao sam se Bilićevom pozivu.
I on je stigao.
- Bio sam izvan sebe, odmah sam javio roditeljima, bratu - priča Dujmović.
U međuvremenu je stigao i poziv Lokomotiva. Danas živi u Moskvi, gradu u kojem kava i sok, kako kaže, stoje 100 kuna. No, ipak jedna želja nije mu se ostvarila.
- Da zaigram za Dinamo. Cijeli sam život bio na tom stadionu, ma... Možda kroz par godina i dođem. Ako me budu htjeli, naravno – rekao je Dujmović.
Nakon što je Hrvatska pobijedila na Wembleyu i omogućila Rusima odlazak na Euro, Hrvatima je u Rusiji bilo najlakše.
- Ej ljudi, svaki Hrvat mogao je jesti u bilo kojem restoranu, piti što god je htio. Nisu mu trebali novci. Mogli su se ljudi iz Hrvatske dobro provesti za nula kuna, ha, ha...
SUIGRAČI SE SKUPE PA IGRAJU HOKEJ
U Rusiji je nogomet vrlo popularan, no hokej je religija.
- Kako smo mi u kvartovima, kao klinci, igrali nogomet na dva mala, tako u Rusiji svi igraju hokej. Evo, i nekoliko mojih suigrača zna se okupiti, uzmu palice, klizaljke i bace si hokej. Bistrov recimo, rastura, svako slobodno vrijeme koristi da bi igrao hokej. Svi oni žele biti Ovečkin - kaže Dujma.