S pet godina sam obolio od težeg oblika meningitisa, liječnici mi ni nakon tri mjeseca provedena u bolnici nisu davali previše šansi za normalan život. Roditelji više nisu znali što bi, pa su me odveli dervišima i oni su im rekli da ću preživjeti i da ću imati dug i uspješan život, otkrio nam je Elvir Maloku u svom prvom velikom intervjuu.

Obitelj Maloku život nije mazio, s Kosova su stigli u Rijeku, gdje su se mučili podići djecu i izvesti ih na pravi put. A to nije bilo uvijek lako.

- Nogomet sam obožavao, znao sam da mi je to izlaz u bolji život i zato sam od sedme godine radio na sebi. Uglavnom na ulici, sa starijim dečkima iz kvarta. Ako nisi bio pravi i jak u duelu, završio bi nosom na asfaltu. A igrali smo svugdje, čak i na Korzu. Kondiciju sam nabijao trčeći uz trsatske stepenice, žonglirao i zabavljao ljude koji su čekali zeleno na semaforu... Moja škola osvojila je i školsko prvenstvo Hrvatske protiv škole u kojoj je igrao Murić iz Dinama - prisjetio se Elvir, koji je svugdje vukao mlađeg brata Trojana.

- Brat je jako velik potencijal, odličan je u Hrvacama i pred njim je velika karijera. Nadam se da ćemo jednoga dana skupa zaigrati u prvoj momčadi Hajduka.

S kim god da razgovarate iz Hajduka, svi će vam reći da je Elvir dobri duh svlačionice.

- Tako je bilo uvijek, urođeno mi je da se smijem i usrećujem ljude, takav sam po prirodi - odgovara Elvir, kojeg trener Burić hvali zbog zalaganja i borbenosti. 

No ipak mu povjerava skromnu minutažu.

- Ne mogu reći da sam nezadovoljan, jer mi niti jedan trener prije Burića nije davao više prilika, ali sigurno da bih volio više igrati i pokazati što znam. Razlozi će ostati između mene i trenera, to su stvari o kojima se javno ne govori. Mislim da sam odigrao solidno ovaj dio sezone, sada moram dodatno raditi i slušati trenera, jer se to na koncu uvijek isplati.

Iako je u dresu Hajduka odigrao već 60 utakmica, nikad nije odigrao par utakmica u kontinuitetu, od prve do zadnje minute, niti na istoj poziciji.

- Moja pozicija je lijevo krilo, tu se osjećam najslobodnije i tu mogu dati najviše. Nadam se da ću uskoro dobiti priliku igrati u kontinuitetu na svojoj poziciji - kaže Elvir, koji je ne tako davno bio na pragu odlaska iz Hajduka, ali je potpisao novi ugovor.

- Iz Rijeke sam došao u Hajduk jer sam se želio dokazati u velikom klubu i nemam namjeru odustati. Ne razmišljam o budućnosti, svaki dan radim najbolje što mogu da bih se dokazao u Hajduku, a što budućnost nosi, to nitko ne zna.

Iako Hajduk zaostaje za Dinamom i Rijekom, Elvir vjeruje da će Hajduk do kraja biti konkurent za naslov.

- Prvenstvo je dugo, ima dosta utakmica i nećemo se predavati. Treba igrati agresivno, hrabro i bezobrazno. Blizu smo, nisu konkurenti toliko odmakli da ih u drugom dijelu sezone ne možemo stići. Mi smo mladi, dosta osciliramo, ali treba bit strpljiv, jer smo na dobrom putu da napravimo nešto veliko, nešto što priliči veličini Hajduka.

Elvir je s Hrvatskom bio na U-17 SP-u, no od tad ga nisu pozivali pa je odlučio igrati za Albaniju.

- Želio sam igrati za Hrvatsku, ali su se pojedinci prema meni jako loše odnosili. Nisu me zvali za Euro, navodno zbog minutaže u klubu, a onda su zvali neke igrače koji nikad nisu ni nastupali za reprezentaciju. Albanac sam, zato sam odlučio igrati za Albaniju, koja me odmah prihvatila. Iako sam već dobio jedan poziv, nisam se odazvao zbog priprema Hajduka, no uskoro će novo okupljanje i sigurno ću se odazvati.

Jedan od izazova mu je i odlazak na Euro u Francusku.

- Nadam se pozivu izbornika, a onda je na meni da svojim igrama i zalaganjem izborim mjesto među kandidatima za Euro. Bla bi to lijepa nagrada za sve što sam uložio do sada - zaključio je Maloku.