Kad sam dolazio u Hrvatsku, samo su dva čovjeka vjerovala u mene, zastupnik Adrian Aliaj i direktor Slaven Belupa Zvonimir Šimunović. Nitko više, rekao je Muzafer Ejupi.
U Hrvatsku, točnije u Slaven Belupo, stigao je početkom 2015. Trener je bio sadašnji izbornik Ante Čačić.
Pogledajte video
- Veliki gospodin. Eto, time sam sve rekao.
O Ejupiju se malo znalo, tek da je stigao iz tajlandske lige, koja je na razini druge hrvatske. Možda čak i lošija.
- Klub se zove Songkhla United. Ma financijski je to bilo OK, ali bit ću iskren, nije to kvalitetna liga, nekako se nisam osjećao dobro. Znao sam da mogu igrati u boljoj i jačoj ligi od tajlandske. Kad sam čuo za HNL, bio sam oduševljen, puno igrača iz Makedonije je igralo u Hrvatskoj i svi su bili odlično prihvaćeni i ostavili dobar trag - kaže Ejupi.
Karijera danas sjajnog napadača nekoliko je puta bila na ozbiljnom iskušenju.
- Dok sam igrao za Metalurg, slomio sam nogu i liječnici su rekli da nema nogometa najmanje šest mjeseci. Svašta mi je prolazilo kroz glavu, ali sam rekao: ‘Kakvih šest mjeseci?! Ja sam uporan i uz Božju pomoć vratit ću se prije nego što svi vi očekujete”. I jesam, vratio sam se nakon četiri mjeseca. Eto, to vam je moja upornost.
Na drugo iskušenje naišao je kad je otišao u turski Kartalspor.
- To mi je možda najcrnje razdoblje karijere. Imao sam dosta problema. Turska je teška zemlja i, ako ne idete s pravim ljudima, nema šanse da uspijete. Morate imati dobru vezu, ona vam je sve. A ja je nisam imao - otkrio je Ejupi.
Nakon svakoga gola, kao Brazilac Kaka, zahvali Bogu. Veliki je vjernik.
- Ne samo nakon gola nego cijeli dan. S molitvom mi počinje i završava dan. Pomolim se prije utakmice i tad znam da ću odigrati dobro. Zahvaljujem Bogu za sve što sam napravio, pratim Božji put - kaže Ejupi.
Obiteljski je čovjek, nećete ga vidjeti u kafiću, još manje u noćnom klubu. Rekli bismo, atipični nogometaš.
- Čim završim s utakmicom ili treningom, idem kući, gdje me čekaju supruga i kćer, koja će sad napuniti dvije godine. Stigli su mi i mama i tata, pa sam zaista sretan. Sve polazi od sreće, a ja sam sretan.
Nije Muzafer samo po tome atipični nogometaš. Uz nogomet, on studira. Položio je sve ispite i, da bi stekao zvanje profesora tjelesnog odgoja, treba još obraniti diplomski rad. “Piece of cake”, rekli bi Amerikanci. Nikad u povijesti HNL nije imao prvog strijelca lige s fakultetskom diplomom.
- Sad se baš pripremam za obranu diplomskog, ali iskreno, ne vidim se kao profesor tjelesnog u nekoj školi. Ne znam, nekako nije to za mene. No tko zna što se još može promijeniti...
Kao veliki vjernik nije praznovjeran.
- Pomolim se prije utakmice. Eh, da, i uvijek izlazim posljednji na teren. Nije to nekakvo praznovjerje nego... Ne znam kako bih rekao, navika. To su, recimo, neki moji rituali.
U HNL-u je igrao za Slaven Belupo i Osijek i zabio je 30 golova. No niti jedan od tih prvenstvenih nije zabio Dinamu.
- Zabio sam im u Kupu, ali u prvenstvu nikad. Evo, protiv Dinama igramo 1. travnja u Maksimiru, tu bih mogao zabiti. Imam neki dobar osjećaj. Uostalom, zašto ne - završio je Muzafer Ejupi, profesor u kopačkama, prvi strijelac HNL-a.