Veljko Mršić je prije dvije godine sjeo na klupu hrvatske košarkaške reprezentacije s jasnim ciljem. Probuditi usnulog diva i izvaditi našu košarku iz provalije. Prvi zadatak uspješno je izvršio. Plasirao se na Europsko prvenstvo, ali onda su stigle kvalifikacije za OI u Splitu.
Uz Bojana Bogdanovića, Antu Žižića i Marija Hezonju, Hrvatska nije uspjela plasirati se u Tokio. Bio je to još jedan debakl u nizu. Mršiću se klupa opasno tresla, živce su gubili čelnici saveza, javno ga je prozivao Dino Rađa. I činilo se kako je ljubav pukla. No, preko noći su se pomirili i Mršić je ostao na kormilu reprezentacije. S novim ciljem.
Čelnici HKS-a odlučili su napraviti zaokret i taj projekt predati u ruke Mršiću. Zahvalio se starijim igračima pa odlučio u potpunosti pomladiti reprezentaciju i s talentiranim mladićima krenuti u borbu za plasman na Svjetsko prvenstvo 2023. godine. S čak sedam debitanata otvorili smo kvalifikacije, cilj je bio razviti te igrače te stvoriti temelje za budućnost.
No, nije išlo kako su čelnici planirali. Izgubili smo od Slovenije i Finske i doveli se u jako tešku situaciju na početku kvalifikacija. Mršić je tvrdio da se ne trebamo bojati za budućnost hrvatske košarke, ali usred cijelog procesa je odlučio odlepršati s klupe i ostaviti mladiće bez glavnog dirigenta. I to dok gori.
Prije dva dana je HKS i službeno potvrdio rastanak s Mršićem koji je potpisao za španjolski CB Breogan. Kako ne smije istovremeno biti na klupi reprezentacije i kluba, odlučio je prihvatiti ponudu Breogana te je napustio hrvatsku klupu. I doveo čelnike Saveza u velike probleme.
Mozgali su i mozgali predsjednik HKS-a Stojko Vranković te predsjednik stručnog savjeta Dino Rađa. Nudila su se mnoga rješenja, slobodnih ruku u ovome trenutku su i bivši izbornici Aco Petrović i Jasmin Repeša, ali odlučili su se na jedno ime koje je od prvog dana u ovom procesu. Čovjek iz sustava koji poznaje sve do najmanjeg detalja. I tako je odluka pala na Damira Mulaomerovića (47).
Bivši hrvatski reprezentativac bio je Mršićev pomoćnik, a uz to i glavni trener Cedevite Junior s kojom bilježi jako dobre rezultate. To je bio i okidač za poziv na mjesto izbornika.
- Ako su ljudi iz HKS-a tako procijenili, ja sam spreman pomoći. Nisam čovjek koji bježi od izazova - rekao je Mulaomerović za Večernji list.
Baš nitko nije očekivao odlazak Veljka Mršića. I to u trenucima kada je odlučio iz temelja graditi reprezentaciju. Još nismo ni krov dobili, a on je otišao na drugu adresu.
- Sve nas je ovo zateklo. Ni Savez ni stručni stožer, nitko nije očekivao ovakav rasplet i situacija je vrlo ozbiljna. Tko god se primi posla, neće mu biti lako. Štoviše, ako izgubimo od odlične Švedske, sav će se teret svaliti na aktualnog izbornika, bez obzira na ono što je naslijedio. No uložen je veliki trud da bi se tek tako odustalo. Treba se boriti, a pri tome nam je potrebna pomoć sa svih strana, pa tako i nekih iskusnijih igrača, pa da napunimo dvoranu - kazao je Mula.
Odlučio je pomoći, a čeka ga pakleno težak zadatak. U veljači igramo dvije utakmice protiv Švedske i trebaju nam dvije pobjede ako želimo ostati u igri za SP. Krajem lipnja igramo protiv Slovenije, a prvi krug kvalifikacija zatvaramo 3. srpnja protiv Finske.
Osim kvalifikacija, Mulaomerović bi trebao predvoditi našu reprezentaciju i na EuroBasketu koji se od 1. do 18. rujna igra u Njemačkoj, Češkoj, Gruziji i Italiji. Ples kuglica nas je smjestio u skupinu s Grčkom, Velikom Britanijom, Estonijom, Italijom i Ukrajinom. I to će biti drugačije okolnosti od onih kvalifikacijskih jer imat će na raspolaganju sasvim drugu reprezentaciju.
Moći će računati na naše najveće zvijezde poput Bojana Bogdanovića, Marija Hezonju, Ivicu Zupca, Dragana Bendera, Darija Šarića, Luku Šamanića, Krunoslava Simona. I da je samo netko od njih na raspolaganju u kvalifikacijama, plasman na SP ne bi bio upitan. No, FIBA i ULEB opet su nam lijepo smjestili.
Mulaomerović je tako dobio vrući krumpir u ruke. Ali, obzirom na bogatu igračku karijeru, vjerujemo kako mu neće ispasti iz ruku. Tijekom karijere je igrao za Panathinaikos, Real Madrid, Efes Pilsen, Fortitudo, KK Zagreb, Cibonu, a karijeru je završio prije devet godine. U trenerske vode bacio se 2013. godine kada je vodio tuzlansku Slobodu. Bio je i trener Cibone, Prištine te izbornik Kosova i BiH. Od 2019. godine asistirao je Veljku Mršiću u reprezentaciji te je bio trener Cedevite Junior. Sada je dobio najteži zadatak u svojoj trenerskoj karijeri. Ono što Mršić nije uspio. Probuditi usnulog diva.